"Može li Zadar postati gastro grad?". Odgovor na ovo pitanje prošlog su tjedna ponudili doc. dr. sc. Silvija Šiljeg i mag. geogr. Lovre Panđa s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, koji su u okviru obilježavanja Dana Grada Zadra u Gradskoj knjižnici Zadar prezentirali istraživanje studenata Odjela za geografiju, provedenog u okviru kolegija "Modeliranje prostornih podataka".
Cilj istraživanja bio je provesti prostornu analizu gastronomskih
objekata primjenom kriterija dostupnosti, rasprostranjenosti i
demografske napučenosti te predložiti kriterije za razvoj
teorijskog koncepta gastro grada s aspekta geografije.
Metodologija je uključivala izradu GIS baze podataka kojom je
utvrđeno da je duljina prometnica unutar grada 382,87 km (Izvor:
Geofabrik) te da je u gradu 161 gastronomski objekt. Generirane
su zone dostupnosti restorana (konoba, pizzerija, bistroa, sala
za vjenčanja), objekata brze prehrane i pekara, te je izvršena
korelacija između broja stanovnika i gastronomskih objekata,
između zona dostupnosti i statističkih krugova i između broja
stanovnika i izdvojenih zona dostupnosti.
Najbolju dostupnost restorana (do pet minuta hoda) imaju
Poluotok, Voštarnica, Borik i Puntamika, a najlošiju (duže od 15
minuta hoda) žitelji Novog Bokanjca, Bokanjca, Bilog Briga,
Ploče, Dračevca, dijelovi Gaženice i sjeverni dijelovi Dikla.
Najbolje su prostorno distribuirane pekare, koje su unutar pet
minuta hoda dostupne za 58 posto stanovnika, dok su
najlošije prostorno distribuirani objekti brze prehrane.
– U svijetu su popularna istraživanja u kojima se gradovi srednje
veličine nastoje prikazati kao pametni gradovi, zeleni gradovi,
sportski gradovi… Jedan od koncepata je i gastro grad, u kojemu
se istražuje može li posjetitelj kroz gastronomiju naučiti puno o
području u koje dolazi. U istraživanju smo obuhvatili 41
statistički krug s 21 mjesnim odborom, u kojima smo provjeravali
dostupnost svih gastro objekata, uključujući pekare i objekte
brze prehrane. Posebnim alatom ažurirani su podaci o prometnicama
te je ispravljeno oko sto pogrešaka u odnosu na javno dostupne
planove, rekao je na prezentaciji mag. Panđa.
Na području Zadra 52 posto svih gastronomskih objekata su
restorani, 33 posto su pekare a manje od 15 posto su objekti brze
prehrane. Na Poluotoku se situacija značajno mijenja – restorana
je skoro 70 posto, pekara tek 13 posto. Poluotok je očekivano
najgušće premrežen gastronomskim objektima, iako je (nestvarno
zvuči) slabije naseljen, ali je centar turističkog i poslovnog
života. Kako se ide prema periferiji, gastronomskih objekata je
sve manje (s izuzetkom Dikla i Puntamike), dok pojedini dijelovi
na periferiji grada, koji su napučeni stanovnicima, nemaju niti
jedan gastronomski objekt.
Najviše objekata brze prehrane je na Poluotoku, Branimiru, Relji
te nekoliko izdvojenih zona.U dosta zona uopće ih nema unutar 15
minuta hoda (jedan sat – pet kilometara), što ne čudi jer se
često baziraju na dostavi.
Odgovor na pitanje s početka teksta je da se u ovom trenutku,
prema kriteriju prostorne distribucije i demografske napučenosti,
Zadar ne može brendirati kao gastro grad. Gastronomski objekti
trebali bi pružati uslugu ne samo za turiste, nego i za lokalno
stanovništvo, pa s geografskog aspekta nisu zadovoljeni kriteriji
za razvoj Zadra kao gastro grada. Također, treba poraditi na
ponudi u samim gastronomskim objektima. Postojeći ne prezentiraju
u potpunosti sve okuse ovog podneblja te bi trebalo razvijati
objekte koji imaju tradicionalnu mediteransku hranu i različite
vrste usluga.
