Teta Rita, kako je svi zovu od milja, ove je godine vjerojatno i najstarija osoba na otoku Ugljanu, u Zadarskoj županiji, a možda i u Hrvatskoj.
Rođendan je i ovoga puta proslavljen obiteljskim ručkom i velikom
tortom, a uz slavljenicu su bili gotovo svi članovi obitelji
Julije i Vlatka Dorkina, koji su prije 30-ak godina teti Riti
stvorili novi dom.
– Teta Rita nije imala nikoga od bliske obitelji. Mi jesmo
rođaci, ali u devetom ili desetom koljenu. Živjela je blizu nas u
trošnoj kućici, na rubu bijede. Početkom Domovinskog rata, za
čestih zračnih uzbuna, bojala se biti sama i mi smo je pozvali da
zbog sigurnosti skupa s nama dolazi u naš podrum. Tako smo se
sprijateljili i teta Rita više nikad nije otišla. Postala je dio
naše obitelji, našu djecu doživljava kao unučad, oni nju kao
baku, prisjeća se Vlatko Dorkin.
Margarita Dorkin još uvijek je iznimno vitalna i lucidna. Ne žali
se, osim na kostobolju, malo slabije čuje, a svako jutro sama
skuha kavu, doručkuje i moli. Molitva je dio njezina rituala,
ujutro, poslijepodne i navečer.
-Vid je polako izdaje jer ima staračku mrenu, ali još uvijek rado
uzima novine u ruke i prati večernji dnevnik na TV-u. Uvijek je
vedra i vesela, dobre volje i spremna na šalu. Kada smo joj jučer
čestitali 106. rođendan, rekla je kako mora da je to neka
kazna jer je Bog još neće. A mi joj kažemo da je još trebamo i da
ne može još otići, prepričava Evelin Dorkin-Gregov.
Margarita Dorkin rođena je u Austro-Ugarskoj, živjela je u
Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca, pa u Kraljevini Jugoslaviji,
Italiji, NDH, SFRJ i Hrvatskoj. Ukupno u sedam država, a zapravo
nikad nije otišla dalje od rodnoga otoka i Zadra. Preživjela je
bombardiranje Preka, kada su svi oko nje poginuli, a ona prošla
tek s pokojom posjekotinom. Preživjela je i mnoge nepravde i
poniženja, ali iz svega je uvijek, kaže, izlazila još jača.
Rasla je bez oca, koji je umro pet dana prije njezina rođenja,
bez braće i sestara, rano je ostala i bez majke. U mladosti je,
poput mnogih prijeških žena, bila lavandijera, a najbolje godine
provela je radeći kao kućna pomoćnica u jednoj zadarskoj
liječničkoj obitelji. Spletom okolnosti, kad se početkom 90-ih
vratila na rodni otok, život joj je dobio novi smisao i ispisao
novo poglavlje koje, srećom, traje i danas.
Prema podacima koje je objavio Jutarnji list, udio starijeg
stanovništva u Hrvatskoj iz godine u godinu dramatično se
povećava, ali broj osoba koje su doživjele 100 ili više godina od
2015. u konstantnom je padu: s ukupno 314 stogodišnjaka koliko ih
je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj
živjelo 2015., taj je broj pao na 131 početkom 2019. godine.
Koliko je trenutačno stogodišnjaka u Hrvatskoj, znat će se tek
nakon objave rezultata popisa stanovništva koji upravo traje.
Najstarija osoba u Europi, francuska časna sestra Andre, prije
nekoliko je mjeseci proslavila 117. rođendan, a mi znamo da je
naša teta Rita “debelo” premašila stoticu i nadamo se da ćemo joj
i sljedeće godine poželjeti puno zdravlja.
