Proteklo ljeto obilježilo je izvanredno velik broj požara na sjevernoj hemisferi i, posljedično, rekordne globalne emisije ugljika, pokazalo je izvješće EU-ove službe za praćenje atmosfere Copernicus.
Izvješće programa Europske unije za praćenje elementarnih
nepogoda COPERNICUS, objavljeno ovoga tjedna, pokazalo je
kako su ovoljetni požari uzrokovali značajni atmosferski
porast stakleničkih plinova i da smo u u srpnju i
kolovozu svjedočili najvećoj do sada globalnoj emisiji
ugljika.
Rezultatu je pritom uvelike pridonijela tragedija na Mediteranu
gdje je niz država na istočnom i središnjem dijelu tog područja
pretrpio značajne štete pri čemu ljudske i materijalne
tragedije nisu jedino što je razorna vatra ostavila za sobom.
Dnevni intenzitet požara katastrofalnih razmjera u Turskoj
dosegao najviše razine u skupu podataka koji datiraju od 2003.
godine s iznimno visokim razinama po zdravlje
štetnih plinova.
Razornim požarima bile su pogođene i Grčka, Italija, Albanija,
Sjeverna Makedonija, Alžir te Tunis. Požari su u kolovozu
pogodili i Iberijski poluotok, prešavši preko značajnog dijela
Španjolske i Portugala, a posebno veliko područje u blizini
Navalacruza u provinciji Avila, zapadno od glavnog grada Madrida.
Ekstenzivni požari također su registrirani istočno od Algera u
sjevernom Alžiru, pri čemu su prognoze pokazivale visoke
površinske koncentracije zagađujućih čestica u zraku.
Podacima sa Sredozemlja valja pribrojiti i one s ostalih
ovoljetnih žarišta.
U srpnju je na globalnoj razini ispušteno 1258,8 megatona
CO2a, a više od polovice ugljičnog dioksida pripisano je
požarima u Sjevernoj Americi i Sibiru. Kolovoz je bio rekordan
mjesec u požarima, tijekom kojeg se globalno u atmosferu
ispustilo 1384,6 megatona CO2.
Mark Parrington, viši znanstvenik i stručnjak za šumske požare u
programu COPERNICUS pratio je tijekom cijelog ljeta
aktivnosti požara na sjevernoj hemisferi.
“Ono što se istaknulo kao neobično bili su broj požara, veličina
područja na kojima su gorjeli, njihov intenzitet, ali i njihova
postojanost. Na primjer, požari u ruskoj republici Saha, odnosno
Jakutija, u sjeveroistočnom Sibiru gorjeli su od lipnja i počeli
se smanjivati tek krajem kolovoza”, kaže Parrington.
Posebno zabrinjavajuće djeluju ostala područja pogođena u
Sibiru, primjerice Irkutska i Čukotska autonomna
oblast, koja uključuje pogođene dijelove Arktičkog kruga što je
rezultat, kako su zaključili djelatnici agencije, povećanja
temperatura tog kraja i smanjene vlažnosti tla.
Tomu svjedoče i brojke obzirom da je ukupna procijenjena emisija
CO2 uslijed požara u Rusiji od lipnja do kolovoza iznosila 970
megatona. Usporedbe radi, u zahvaćenih područja tijekom proteklih
deset godina nisu, godišnje gledano, zabilježene vrijednosti
veće od 100 takvih jedinica. Arktički požari oslobodili su 66
megatona CO2 u istom razdoblju.
Šumski požari zahvatili su ovog ljeta i zapadne dijelove
sjevernoameričkog kontinenta. Požar Dixie koji je prolazio
sjevernom Kalifornijom pokazao se jednim od najvećih ikada
zabilježenih u povijesti SAD-a. Srpanj je bio rekordan mjesec na
globalnoj razini u skupu podataka GFAS-a s 1258,8 megatona CO2.
Više od polovice ugljičnog dioksida pripisano je požarima u
Sjevernoj Americi i Sibiru.
Podaci COPERNICUS-a ukazali su i na dodatni čimbenik pri
pogoršanju klimatskih uvjeta. Dim se u ljetnim mjesecima miješao
sa saharskom prašinom na putu preko Atlantika uključujući
dio iznad južnih područja Mediterana što je rezultiralo smanjenom
kvalitetom zraka.
COPERNICUS-ove snimke pokazivale su ljubičastu oznaku “vrlo
ekstremno” tijekom sezone i za hrvatski dio Jadrana. Ovo
upozorenje od širenja požara zrcalilo je stanje na terenu obzirom
da su tijekom turističkih mjeseci gotovo sve jadranske županije
imale požare.
“Dugo razdoblje bez padalina kao i visoke temperature nisu nam
išle u prilog jer je sezona bila po broju požara puno
intenzivnija od prošle”, istaknuo je u izvješću Hrvatske
vatrogasne zajednice glavni zapovjednik Slavko Tucaković, dodavši
kako su svi požari bili brzo uočeni i stavljeni pod
nadzor zahvaljujući angažmanu vatrogasaca i zračnih snaga.
Copernicus je sastavni dio svemirskog programa Europske unije,
koji financira EU, te je njegov vodeći program promatranja
Zemlje, koji djeluje kroz šest tematskih službi: atmosfera, more,
kopno, klimatske promjene, sigurnost i izvanredne situacije.
Dostavlja slobodno dostupne operativne podatke i usluge pružajući
korisnicima pouzdane i ažurirane informacije vezane uz naš planet
i njegovo okruženje. Programom koordinira i upravlja Europska
komisija, a provodi ga u partnerstvu s državama članicama,
Europskom svemirskom agencijom (ESA) i drugim europskim
organizacijama.
