Glavata želva Huanita uginula je prošle godine u Puli zbog plastičnih čepova koji su joj toliko ozlijedili crijeva da nije mogla probavljati hranu. Od tada se malo toga promijenilo da Sredozemlje prestane biti jedno od najugroženijih mora plastičnim otpadom.
U srpnju je časopis Science objavio studiju sa zaključkom da
svijet u globalnom zagađenju plastikom ide prema
točki s koje nema povratka, a do 2050. u svjetskim oceanima bit
će više plastičnog otpada nego riba, upozoravaju
znanstvenici.
Procjenjuje se da plastika čini oko 80 posto morskog otpada,
a Mediteran je jedno od najugroženijih područja, navode ekološki
aktivisti.
U Centru za oporavak morskih kornjača u Puli, gdje je lani
uginula Huanita, često na brizi imaju kornjače koje stradavaju
zbog plastike, bilo da je progutaju ili se oko nje omotaju.
Mirta Smodlaka Tanković, znanstvena suradnica u Centru za
istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković koja se već desetljeće
bavi problemom otpada u Jadranskom moru, rekla je Hini da se
stanje naglo pogoršava.
“Jadran nažalost nije drugačiji od ostatka Mediterana”, istaknula
je.
Istraživanja provedena na ribama i beskralježnjacima
pokazala su da postotak jedinki u kojima je pronađena neka vrsta
morskog otpada kontinuirano raste.
“Prosjek zadnjih godina u Jadranskom ribljem fondu bio je između
2 i 25 posto, međutim danas se penje i do 40 posto”, kazala je.
Smatra da je problem teško rješiv i da je najvažnije krenuti od
izvora.
“Zabrana jednokratne plastike veliki je pomak, sada treba
nastaviti raditi na podizanju svijesti potrošača”, naglasila je i
dodala da su konzumerizam i novostečene loše navike uzrokovale
brojne štete prirodi.
Hrvatska zabranila plastične vrećice
Velika većina proizvedene plastike koristi se jednokratno, a
potrebne su stotine pa i tisuće godina da se raspadne.
No, niti tada ne nestaje već prelazi u
mikroplastiku.
Europska unija od 2015. nastoji ograničiti i iz uporabe ukloniti
plastične vrećice, a europarlamentarci
su krajem 2018. usvojili Direktivu Europskog
parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja plastičnih proizvoda na
okoliš.
Hrvatski sabor je 15. srpnja izglasao zakon o zabrani
plastičnih vrećica za nošenje čime je Direktiva EU o
jednokratnoj plastici ušla u hrvatsko zakonodavstvo.
Istek roka za stupanje na snagu Direktive EU zgodno je obilježen
početkom srpnja pokretanjem inicijative ‘Za arhipelag bez
plastike’ koja je nastala širenjem zlarinskog primjera.
Ivana Kordić, predsjednica udruge Tatavaka, rekla je da je
inicijativa ’Za Zlarin bez plastike’ pokrenuta s ciljem da Zlarin
postane prvi hrvatski otok bez plastike za jednokratnu upotrebu,
ali i željom da se i drugi potaknu na promjene.
Alternative jednokratnoj plastici
Prijatelji životinja smatraju ovu zakonsku odredbu pobjedom i
zahvaljuju svima koji su se pridružili apelu za zabranu
plastičnih vrećica.
“Bezbroj puta svjedočili smo prizorima životinja koje ih
progutaju ili se u njih upetljaju pa umiru u agoniji. Kako bi
čuvali prirodu, na raspolaganju su nam platnene torbe, pletene
košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i
povrće”, upućuju iz Udruge.
Nošenje vlastite boce za napitke, ponovna uporaba staklenki,
kupnja hrane u rinfuzi i odvajanje otpada lako su izvedive
navike, na što posebno upućuju pobornici sve raširenijeg ‘zero
waste’ pokreta koji potiče minimalno stvaranje otpada.
Mario Ščetar s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu rekao je za Hinu da se svake godine u svijetu odlaže više
od 100 milijardi čaša za jednokratnu uporabu te da ne treba
zaboraviti ni one papirnate koje su najčešće obložene
plastikom.
“Alternativa su biorazgradive čaše dobivene iz škroba kukuruza
ili krumpira. Za slamke postoji mnoštvo mogućnosti za ponovnu
upotrebu, a najpopularnije su one od borosilikatnog stakla,
nehrđajućeg čelika te od prirodnih materijala kao što su bambus i
trska”, naglasio je.
Plastične boce za vodu od PET-a danas se zamjenjuju
potpuno recikliranim materijalom, a ekološki osviještene
osobe koriste višekratne boce od stakla ili nehrđajućeg čelika,
dodao je Ščetar.
