Dok je rad mnogim drugim djelatnostima koje su rizičnije za prijenos zaraze dozvoljen, oni još uvijek nemaju priliku otvoriti svoja vrata
Udruga Glas poduzetnika ponovno upozorava na nelogičnost mjera za
pojedine djelatnosti koje je donio Nacionalni stožer civilne
zaštite. Naime, sportsko-rekreativnim plesnim klubovima još
uvijek nije dozvoljen rad i nastavak aktivnosti. Iako su se mjere
ublažile za teretane, fitness centre i mnoge druge djelatnosti,
plesne škole zatvorene su već punih osam mjeseci. Što je još
zanimljivije, plesne aktivnosti održavaju se u drugim sektorima
kojima ples nije primarna djelatnost.
Rekreativni i sportski plesni klubovi, plesne škole i plesne
djelatnosti zbog pandemije virusa COVID-19 već su gotovo godinu
dana u stanju neizvjesnosti. Dok je rad mnogim drugim
djelatnostima koje su rizičnije za prijenos zaraze dozvoljen, oni
još uvijek nemaju priliku otvoriti svoja vrata. Primjerice,
shopping centri mjesta su okupljanja u zatvorenom prostoru djece
i odraslih koji se često ne pridržavaju epidemioloških mjera.
Također, ista situacija ponavlja se u parkovima i u javnom
prijevozu. Ističemo ove situacije kako bismo prikazali
nelogičnost zabrane rada sportsko-rekreativnih plesnih klubova.
Smatramo da je nejasna odluka kojom je bračnim parovima
dozvoljeno ići na bazen ili voziti se u taksiju, ali im nije
dozvoljeno plesati u plesnoj školi ili klubu. Osim toga, djeci je
dopušteno druženje u parkovima i rođendaonicama, ali ne i u
plesnim školama.
Sportski i rekreativni plesni centri imaju dovoljno velike
dvorane koje se redovito prozračuju, čiste i dezinficiraju.
Plesni parovi na tečaju nose maske i najčešće dolaze iz istog
kućanstva. Uz to, plesni učitelj ne dodiruje plesače i nemaju
fizički kontakt s njima, što nije slučaj u nekim drugim
djelatnostima kojima je dozvoljen rad. Također, učitelji imaju
masku na licu i pritom održavaju propisanu udaljenost. U
rekreativno-sportskim klubovima pojedinci plešu i vježbaju sami
te ne ostvaruju nikakav fizički kontakt s plesnim učiteljem, već
uče plesati vizualno (ponavljanjem pokreta) i auditivno
(slušajući učitelja). Kod sportskih plesnih parova koji vježbaju
ističemo da se kontakt ostvaruje isključivo između dvije osobe
koje nikada tijekom treninga ne dolaze u bliski kontakt s drugim
osobama na treningu ili natjecanju. S druge strane, to se događa
u mnogim drugim sportovima kojima je dozvoljen rad (poput
nogometa). Hrvatski sportski plesni parovi zbog situacije u kojoj
im je u potpunosti zabranjen rad redovito odlaze na treninge i
sportska natjecanja u susjednu Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu,
Srbiju i Italiju gdje se treninzi te plesna natjecanja normalno
održavaju.
“Kada smo zahtijevali da nam se prilože dokazi da su teretane
mjesta zaraze, nismo ih dobili. Kada smo zahtijevali istraživanja
na temelju kojih se donosi odluka o zatvaranju pojedinih sektora,
nismo ih dobili. Zašto? Zato što ih nema.” – rekla je Ivana
Ožegović, koordinatorica Odbora za sport udruge Glas poduzetnika.
Moramo istaknuti da su sportsko-rekreativni plesni klubovi
neopravdano pogođeni odlukama Nacionalnog stožera civilne zaštite
zbog nedovoljne upućenosti u djelatnost. Nakon dugih osam
mjeseci, radi se o djelatnosti koja je sada ugrožena. Učitelji
sportskog i rekreativnog plesa, licencirani hrvatski i
međunarodni plesni suci i plesači traže da se ova djelatnost
prestane diskriminirati i da im se što prije omogući rad uz
pridržavanje svih epidemioloških mjera.
