O nekadašnjem načinu obilježavanja Uskrsa u Pagu za Radio Pag je govorio Šime Goleš, umirovljenik, pučki pjesnik i sakupljač starih napjeva i molitvi.
“Uskrs je bio obiteljski blagdan, bili su zajednički ručkovi, a
za doručak na Uskrs podijelila bi se blagoslovljena turta i
svakome po jedno jaje. Nekada se jaja nije jelo svaki dan, ali za
Uskrs je obavezno bilo jaja. Djeca su se radovala jer su znala da
će na Uskrs sigurno dobiti jaje. Poslije doručka bi se popilo
malo blagoslovljene vode,” rekao je Šime Goleš. “Obitelji su
prije bile velike, u jednoj kući bi, na primjer, bili dva brata
sa ženama, mater i otac, bilo je puno djece. Za Uskrs su svi bili
zajedno.”
Žene su, kaže Goleš, od Cvjetnice do Uskrsa poslijepodne odlazile
u crkvu na uru molitve. Muškarci su to rjeđe radili. Na večernje
liturgije su išli svi, i muškarci i žene. Na Veliki petak se
održavala procesija, kao što se i danas održava, koja se nekada
nazivala sprovod. Procesija je i tada išla od Zborne crkve preko
Vele ulice, rive, uz kulu Skrivanat i preko Podmira i rive natrag
Zbornu crkvu. Na Veliku subotu bilo je Vazmeno bdijenje, čekanje
Uskrsa, a poslije mise bio je blagoslov jela.
Poslije doručka svi su odlazili na misu, a poslije mise cijela
obitelj bila je na ručku. Ručak na Uskrs bio je malo bogatiji i
bio je svečan.
Šime Goleš kaže kako su na Uskrs, poslijepodne, muškarci većinom
odlazili u tovernu na druženje, a djevojke i žene u šetnju.
“Toverna je bilo jedino mjesto da se zabavi i zapjeva i u toverne
su išli muškarci, žene nisu išle. Djevojke i žene su popodne
odlazile u šetnju. Obukle bi se svečano, obukle bi jaketin od
veluda, stavile bio kolajnu oko vrata. Djeca su se okupljala
većinom na pjacu i na Katine. Po jugu na Uhlinac, a po buri na
rivu.”
Na Uskrs su se ljudi družili, a posjećivalo se članove šire
obitelji, posebno starije.
“Na Uskrs je meni moj djed čitao molitvu koju i danas imam, a
stara je sigurno preko dvije stotine godina,” rekao je Šime
Goleš.
Od Cvjetnice do Uskrsa radilo se skraćeno, do podne, jer tih dana
ljudi su se posvećivali molitvi, liturgijama, obitelji i
druženjima, tijekom Velikog tjedna očekujući, a na Uskrs slaveći
najveći kršćanski blagdan.
