Od 636 biljaka zabilježenih na otoku Pagu, čak 33 vrste i podvrste su ozbiljno ugrožene, dok su neke na nekim dijelovima otoka potpuno nestale, kao na primjer pelin.
Kako navode Ivica Ljubičić i Mihaela Britvec s Agronomskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u radu objavljenom u
“Agronomskom glasniku” , na otoku Pagu su zabilježene 33 vrste i
podvrste ugroženih biljaka. Od 33 vrste i podvrste, osam je
kritično ugroženo, sedam je ugroženo, a 18 pripada kategoriji
osjetljivih. Floru otoka Paga prvi je istraživao Roberto Visiani
od 1842. do 1852. godine i opisao je pedesetak vrsta, što je
objavio u knjizi na latinskom “Flora Dalmatica”. Nakon toga su
razni istraživači zabilježili poneku novu biljnu vrstu. Prva
temeljita istraživanja vaskularne flore otoka Paga proveo je
Stjepan Horvatić, a rezultate svojih istraživanja objavio je
1934.godine u knjizi “Flora i vegetacija otoka Paga” (Zagreb,
Tisak Nadbiskupske Tiskare, 1934. godine).
Horvatić je opisao 636 vrsta i podvrsta iz 85 porodica. Ivica
Ljubičić i Mihaela Britvec navode kako, u vegetacijskom smislu,
većinu otoka Paga zauzimaju kamenjarski pašnjaci, suhi travnjaci
i livade. “Poznato je da su upravo livade i pašnjaci vrlo
značajna staništa koja bitno određuju biljnu i krajobraznu
raznolikost, jer na njima obitavaju mnoge rijetke i ugrožene
biljne i životinjske vrste. Cilj je istraživanja utvrditi
brojnost i raznolikost rijetkih i ugroženih vaskularnih biljaka
na otoku Pagu,” navode u svojem radu.
S obzirom na pripadnost višim sistematskim kategorijama, sve 33
ugrožene vrste i podvrste na otoku Pagu pripadaju
kritosjemenjačama, dvosupnicama i jednosupnicama. Kritično
ugrožene su jednosupnice, slakovi i štitarke. Osam osjetljivih
vrsta su iz porodice kaćuna, pet osjetljivih vrsta su iz porodice
trava, a tri osjetljive vrste iz porodice loboda.
