Filozof, knjižničar i bivši ravnatelj NSK dr. sc. Josip Stipanov umro je u Zagrebu u 82. godini, izvijestio je u ponedjeljak NSK istaknuvši kako je Stipanov bio veliki čovjek čije će ime zauvijek biti zapisano u povijesti NSK te hrvatske i međunarodne knjižničarske zajednice.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK) u Zagrebu izvijestila je
da je njezin dugogodišnji djelatnik, a potom i ravnatelj do
2007., dr. sc. Josip Stipanov umro u nedjelju u Zagrebu u 82.
godini.
Josip Stipanov rođen je 18. studenoga 1939. u
mjestu Soline na Dugome otoku. Osnovnu školu pohađao je
u rodnome mjestu, a klasičnu nadbiskupsku gimnaziju i studij
teologije u Zadru. Na Gregorijani u Rimu studirao je
filozofiju koju je 1971. završio doktoratom. Nekoliko godina
radio je kao profesor u Klasičnoj nadbiskupskoj gimnaziji te
na Višem bogoslovnom učilištu u Zadru. U NSK u Zagrebu
zaposlio se 1972. i ponajprije se bavio hrvatskom retrospektivnom
bibliografijom. Od 1975. do kraja 80-ih godina prošloga stoljeća
bio je voditelj Službe za razvoj i unaprjeđenje knjižničarstva,
zatim do 1997. zamjenik ravnatelja Knjižnice te od 1998. vršitelj
dužnosti upravitelja NSK. Glavni ravnatelj postao je 2002. i na
tome je mjestu ostao do veljače 2007., kada je otišao u mirovinu.
Kako je istaknuto, Stipanov je 20 godina sudjelovao u izgradnji
nove zgrade Knjižnice te je s radošću 1995. dočekao njezino
otvorenje, a zauzimalo se i za učlanjenje NSK u Zagrebu u
mrežu Europskih knjižnica, što je 2005. i ostvario.
Zahvaljujući Josipu Stipanovu, u NSK u Zagrebu počela je
produktivnija uporaba suvremene informacijske i
telekomunikacijske tehnologije, novih medija kao i uporaba
Knjižnice na daljinu. Knjižnica je tako izravno i neizravno
pridonijela razvoju i drugih hrvatskih knjižnica te njihovu
povezivanju u funkcionalni knjižnični sustav.
Josip Stipanov objavio je više od 50 znanstvenih i stručnih
radova, studija i članaka, uglavnom u hrvatskoj, te nešto manje u
inozemnoj strukovnoj periodici. Za svoj rad dobio je niz
priznanja i nagrada, od kojih treba izdvojiti Kukuljevićevu
povelju i odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom
Marka Marulića.
Kao dokaz toga koliko su mu knjižnice bile bitne, navedne su
njegove dvije najpoznatije knjige – “Knjižnice i društvo –
od potrebe do mogućnosti” te “Povijest knjižnica i knjižničarstva
u Hrvatskoj”, a obje knjige objavila je Školska knjiga.
U prvoj knjizi Stipanoj je prikazao sociološki,
komunikološki i kulturološki aspekt nastanka knjižnica, od
Mezopotamije do digitalnoga doba, te njihovu ulogu u budućnosti,
a svrha knjige bila je prikazati kako je društvo utjecalo na
nastanak, djelovanje i razvoj knjižnica.
Druga knjiga donosi pak prikaz razvoja knjižnica i
knjižničarstva u Hrvatskoj preko različitoga društveno-povijesnog
konteksta određenog razdoblja. Postala je omiljeno štivo
studenata bibliotekarstva te svih onih koje zanimaju knjige,
knjižnice te njihov razvoj tijekom povijesti.
“Dr. Stipanov bio je čovjek u svakome smislu te riječi. Knjižnicu
je smatrao svojim drugim domom te je volio njezine ljude, a i oni
su voljeli njega”, istaknuto je.
Napominje se kako je bio užitak raditi u Knjižnici dok je
Stipanov bio na njezinu čelu zbog empatije koju je
pokazivao prema svakome i koja je bila je poticaj da se radi
bolje, brže i kreativnije, stvara bolje društvo temeljeno na
zajedništvu, suosjećajnosti i ljudskosti koje donosi svima
željene promjene kojima je Stipanov nesebično težio.
“Teško ćemo prihvatiti da dr. Stipanova više nećemo vidjeti. No,
fizička odsutnost ipak neće značiti da ga ovdje neće biti.
Rezultati njegova truda, rada i znanja zauvijek će ostati
zapisani u povijesti stvaranja ugleda i statusa Knjižnice te
sveukupne hrvatske i međunarodne knjižničarske zajednice”,
zaključio je NSK.
