Jedan od poznatijih aktualnih hrvatskih pedagoga i sociologa, ali i bivši voditelj Cjelovite kurikularne reforme obrazovanja, Boris Jokić, komentirao je situaciju vezanu za početak nove školske godine u doba pandemije koronavirusa.
Kazao je kako kasnimo kad je u pitanju jasnoća i
pravovremenost komuniciranja obrazovnih vlasti.
“Slijedom epidemije, neizvjesnost vezana uz početak školske
godine očekivana je i vrijedi jednako za Hrvatsku kao i za
Norvešku, Italiju ili Švicarsku. Ono što je
izrazito drugačije u odnosu na druge razvijene zemlje
su jasnoća i pravovremenost komuniciranja hrvatskih obrazovnih
vlasti, stručnost u upravljanju situacijom te posebice razina
planiranja i pripremljenosti u sustavu za različite
javnozdravstvene i obrazovne scenarije. Tu ozbiljno kasnimo što
će se odraziti na učenike, roditelje i odgojno obrazovne
radnike.
Osobno mi se diže kosa na glavi kada čujem ‘to će se rješavati u
hodu’, a imali smo mjesece u kojima se moglo umanjiti negativne i
povećati pozitivne učinke u različitim scenarijima”, kazao je
Jokić za Večernji list.
Objasnio je i što bi po njemu trebao biti hrvatski model.
“Taj model ima dvije jednako važne komponente javnozdravstvenu i
odgojno-obrazovnu. U prvoj glavnu riječ trebaju imati
epidemiolozi, što ja nisam. Tu je nužno odustati od ideje jednog
univerzalnog rješenja za sve razine i vrste obrazovanja. Upravo
zato je trebalo prije početi planirati i to u suradnji s lokalnim
zajednicama i samim školama. Potrebno je izraditi planove za
škole u dvije i tri smjene, koje su vrlo rijetke u zapadnom
svijetu, te učenike u različitim strukovnim programima čija se
nastava djelomice zasniva na praksi.
Nedovoljno je naglašeno pitanje škola u Zagrebu koje su
nastradale u potresu, a čiji su učenici premješteni u druge
škole. Mi smo se u potpunosti posvetili pitanju maski, prostora,
hodanja po hodnicima, a kao da smo zaboravili da je ključno
pitanje kvalitete odgoja i obrazovanja.
Tu ministarstvo posebno zakazuje. Odgojno-obrazovnu komponentu
moraju voditi odgojno-obrazovni radnici i znanstvenici iz
područja obrazovanja. Već davno je trebalo imati plan kako
nadoknaditi propušteno iz prošle školske godine zbog korone i
štrajka. Sada je jedini trenutak da se to adresira. Moguće je još
uvijek izdvojiti ona znanja i vještine koje je nužno usvojiti u
nadolazećoj školskoj godini u različitim scenarijima i to za
cijelu godinu.
“Na ta se pitanja ne obraća pažnja”
Također važno je napraviti nove pristupe vrednovanju i
ocjenjivanju u ovoj situaciji te darovitim i učenicima s
poteškoćama. Hrvatska ima znanje i stručnost za to na jednakoj
razini kao Austrija ili Njemačka, a osobno bih kao i mnogi
drugi rado pomogao u pronalaženju najboljih rješenja jer smatram
da učenici i ovo društvo imaju pravo na najbolje obrazovanje.
Obrazovna politika ima obavezu to osigurati, ali ona ne razmišlja
proaktivno već isključivo reaktivno. To su najvažnija pitanja u
obrazovanju trenutno, a na njih se uopće ne obraća pažnja”, rekao
je.Kazao je i kako bi se apsolutno trebalo usporedno pripremati i
za online nastavu.
“Iskustva iz proljeća ukazuju da taj sustav treba poboljšati i to
prije svega intenzivnijom komunikacijom učenika sa svojim
učiteljima, optimiziranjem opterećenja učenika i nastavnika te
strukturiranjem radnog dana, kako se ne bi dogodilo da nekim
učenicima škola traje tri minute, a nekima 13 sati. Također važno
je naglasiti da se u javnom prostoru provlači jedna velika
neistina vezana uz online nastavu potaknuta od politike, a to je
da svi učenici i nastavnici imaju tablete, računala i brzi
Internet.
To je laž i ovo razdoblje treba iskoristiti da se ti uvjeti
ujednače kako online nastava ne bi izazvala dodatno društveno
raslojavanje među mladima”, zaključio je.