Za odnos države i crkve u Hrvatskoj nije najvažnije je li Hrvatska sekularna država nego jesu li sve vjerske zajednice jednake pred zakonom, a one to nisu, sukus je znanstvene analize objavljene u novom broju časopisa Pravni vjesnik.
Autor članka, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u
Zagrebu Frane Staničić, objašnjava da je Hrvatska izgradila
kooperacijski model odnosa države i crkve. U njemu su crkva i
država odvojene, ali je država dužna surađivati i pomagati
vjerskim zajednicama u njihovu radu.
Stančić se osvrće na oprečne javne kritike i kaže da nisu u
pravu ni oni koji tvrde da Hrvatska nije sekularna država, kao ni
oni koji tvrde suprotno, jer “sekularnost u hrvatskom kontekstu
nema jednako značenje kao u Francuskoj koja isključuje religije
iz javne sfere”.
Tri modela sekularnosti država
U svijetu su uspostavljena tri osnovna modela odnosa crkve i
države: model države ili nacionalnih crkava, kooperativni ili
konkordatski model te model strogog razdvajanja crkve i države.
Treći je model najrjeđi, a najčešći je kooperativni ili
konkordatski model kojem pripada većina europskih država, pa i
Hrvatska, mada neke države koje su uspostavile taj model imaju u
svojim ustavima izričitu odredbu o razdvajanju crkve i države,
ističe Staničić.
Zaista je istina da Hrvatska pripada kooperativnom modelu ili
konkordatu, unatoč činjenici da je člankom 41. stavkom 1. Ustava
propisano da su crkva i države odvojene, odnosno da su sve
vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države.
Međutim, dodaje Staničić, stavak 2. toga članka propisuje obvezu
države da surađuje s vjerskim zajednicama i pomaže im u njihovom
djelovanju.
Razdvajanje države i crkve, naravno, znači da je Hrvatska
sekularna država. Međutim, to nije strogi laicizam, a nije
ni strogo razdvajanje u smislu francuskog pristupa koji bi
zabranio sudjelovanje religije u javnoj sferi.
Riječ je o razdvajanju u smislu onemogućavanja vjerskih zajednica
da utječu na organizaciju i funkcioniranje države, kao i
onemogućavanja države da utječe na organizaciju i funkcioniranje
vjerskih zajednica, ali u svemu drugom je suradnja moguća i
nužna, precizira Staničić.
U Hrvatskoj vjerske zajednice neravnopravne
Staničić, međutim, smatra da je temeljno pitanje surađuje li
država ravnopravno sa svim vjerskim zajednicama, te dodaje da u
Hrvatskoj to nije slučaj.
Mnoge vjerske zajednice ne mogu iskoristiti prava koja imaju
druge vjerske zajednice, čime se krši
proklamirano ustavno načelo jednakosti vjerskih
zajednica pred zakonom, kaže.
To se posebno odnosi na položaj onih vjerskih zajednica koje nisu
sklopile posebne ugovore s državom i tako ostvarile široka prava,
za razliku od Katoličke crkve i 19 ostalih vjerskih zajednica,
objašnjava Staničić i dodaje da je državi ostavljeno da prema
nahođenju sklapa ugovore s vjerskim zajednicama.
Takvo zakonodavno rješenje dijeli vjerske zajednice na one
koji uživaju sva prava koja uživa Katolička crkva i one kojima se
ta prava uskraćuju, ističe.
Stoga je očito da ne možemo govoriti o ravnopravnom položaju svih
vjerskih zajednica pred zakonom u Hrvatskoj, što je očito kršenje
navedenog članka Ustava, kaže Staničić i navodi kako je taj
problem prepoznat i pred Europskim sudom za ljudska prava, koji
je 2010. utvrdio povredu prava skupine crkava u Hrvatskoj.
Staničić zaključuje da bi bilo bolje prestati iscrpljivati se
beskorisnim raspravama o tome je li Hrvatska sekularna država,
te da se umjesto toga počne rješavati pitanje stvarne
nejednakosti vjerskih zajednica.