Zadarski mir naziv je za mirovni ugovor koji je sklopljen 18. veljače 1358. godine između Mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji.
Kroz čitavu prvu polovicu 14. stoljeća nastavile su se
borbe za Dalmaciju, zvane i mletački ratovi. Posebno je uporan u
objedinjavanju svoje države bio ugarsko-hrvatski kralj Ludovik
I., koji je vladao u razdoblju od 1342. do 1382. Dolazak Ludovika
u Hrvatsku 1345. dignulo je Zadrane na otpor protiv Mlečana, koji
su potom opsjeli Zadar.
Vojska koju je Ludovik osobno predvodio i koja je u lipnju 1346.
stigla nadomak Zadra, nije bila dovoljno jaka da oslobodi grad. U
velikoj bitki 1. srpnja 1346., u kojoj je s obje strane ukupno
sudjelovalo više desetaka tisuća vojnika, Ludovikova vojska je
poražena i Zadar se nešto kasnije, nakon šesnaestomjesečne
opsade, morao vratiti pod mletačku upravu 15. prosinca. Nakon
toga Ludovik je 1348. sklopio s Mlečanima mir na osam godina.
Ludovik je za vrijeme mira sakupljao križarsku vojsku protiv
Srbije uz novčanu pomoć pape, ali je neočekivano, u ljeto 1356.
godine uputio svoju vojsku protiv Mlečana, čime započinje
dvogodišnji mletački rat. Ludovik I. sa svojom vojskom
provaljuje u sjevernu Italiju i nameće Mlečanima rat na njihovom
državnom području ugrožavajući i samu Veneciju.
Tijekom ljeta 1357. Splićani i Trogirani podižu bune i istjeruju
mletačke posade i činovnike, a u prosincu banska vojska ulazi i u
Šibenik i kreće prema Zadru. Na dan 17. prosinca zahvaljujući
hrabrim Zadranima, koji su noću prebacili preko zidina konope,
vojska ulazi u Zadar, istjeruje Mlečane i čitava Dalmacija je
oslobođena. Dvogodišnji rat završio je pobjedom ugarsko-hrvatske
vojske.
Kopija
teksta mirovnog ugovora u crkvi sv. Frane
Zadarski mir sklopljen je dana 18. veljače 1358. u sakristiji
crkve Sv. Frane u Zadru, čime je Ludovik I. pod svoju vlast
vratio cijelu Dalmaciju, a Mletačka Republika odrekla se posjeda
cijelog dalmatinskog kopna i svih otoka od Kvarnera do Drača.
Mletački dužd odrekao se, također, titule “hrvatskog i
dalmatinskog hercega”.
Zadarskim mirom prvi je put nakon Zvonimira hrvatska obala sa
svim svojim otocima bila oslobođena od mletačke vlasti.
Priključenje Dalmacije hrvatskom kraljevstvu imalo je znatne
političke, društvene i gospodarske implikacije, bez obzira što se
takvo stanje održalo pola stoljeća.
