Udruge smatraju kako se pogoduje lovcima, te predlažu humana rješenja za suživot s divljim životinjama.
Udruga Prijatelji životinja uputila je uime Mreže za zaštitu
životinja dopis ministru poljoprivrede Tomislavu
Tolušiću povodom objave Ministarstva poljoprivrede da je
raspisalo Natječaj za sufinanciranje smanjenja brojnog stanja
divljači predatora u 2018. godini. Neugodno su iznenađeni što
Ministarstvo kroz natječaj planira sufinancirati lovce kako bi
odstrelom smanjili broj lisica i čagljeva. Ova obuhvatna akcija
ubijanja odvija se bez konzultacije sa stručnjacima za divlje
životinje i udrugama za zaštitu životinja kojima je jedinima
stalo do humanih rješenja u suživotu ljudi i divljih
životinja.
U priopćenju Ministarstva kao razlog pozivu na odstrel navodi se
da se povećanjem populacije čagljeva i lisica u lovištima
smanjuje broj lovne divljači koja im je hrana. Ističe se i da su
te vrste prijenosnici zoonoza, osobito bjesnoće. Prema tvrdnjama
iz Ministarstva, cilj odstrela je unaprijediti javno-zdravstvenu
sigurnost stanovništva i čuvati raznolikost naših šuma i
lovišta.
Stela Cota, voditeljica Mreže za zaštitu životinja koju čine 43
udruge u Hrvatskoj, upozorava da udruge ovaj potez Ministarstva
smatraju ishitrenim jer nisu navedeni statistički podaci i
rezultati istraživanja koji bi potvrđivali štete i opasnosti koju
lisice i čagljevi predstavljaju za stanovništvo, kao ni mjere
koje je Ministarstvo dosad provelo u cilju rješavanja ovoga
problema bez odstrela životinja.
“Smatramo da se ovim odstrelom prvenstveno pogoduje
lovcima jer čagljevi i lisice prirodno love plijen koji je i
plijen lovaca, što smatramo glavnim razlogom hajke na
njih”, kaže Cota.
U dopisu nadalje ističu da Ministarstvo poljoprivrede od 2011.
godine kontinuirano provodi dvaput godišnje program oralne
vakcinacije lisica radi iskorijenjivanja bjesnoće, što EU
odobrava i sufinancira.
Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva
poljoprivrede objavila je prošle godine da je Hrvatska, zbog
cijepljenja lisica putem mamaca, sada zemlja u kojoj se ne
bilježe životinje (divlje i domaće) pozitivne na bjesnoću. Naveli
su da bi do 2018. Hrvatska mogla biti proglašena zemljom
slobodnom od bjesnoće. Zadnji autohtoni slučaj bjesnoće u čovjeka
u Hrvatskoj zabilježen je 1964. godine, a zabilježena su i dva
importirana slučaja bjesnoće iz susjedne BiH, i to 1989. i 1995.
godine.
Stoga voditeljica Mreže za zaštitu životinja ukazuje na
proturječnosti: “Na temelju navedenih podataka od strane
samog Ministarstva poljoprivrede i imajući u vidu činjenicu da
Hrvatska troši milijune kuna na uspješne programe oralne
vakcinacije lisica u svrhu zaštite od bjesnoće, ne razumijemo
logiku da Ministarstvo istodobno sada izdvaja milijun kuna kako
bi lovci te iste lisice ustrijelili.”
Stela Cota dodaje: “Paradoksalno je kriviti lisice i
čagljeve da su svojom brojnošću smanjili broj lovne divljači,
kada se zna da su upravo lovci odgovorni jer ubijaju prirodni
plijen lisica i čagljeva. Sada će ih Ministarstvo još dodatno
nagraditi mogućnošću da zarade i ubijanjem čagljeva i
lisica.”
Osim prirodnih neprijatelja i lovaca, čagljevi i lisice
stradavaju i od parazita, kao i infekcija povezanih s vremenskim
uvjetima, od čega strada gotovo trećina mladih lisica. Širenjem
ljudskih naselja i urbanih područja te zbog aktivnosti lovaca
koji im ubijaju prirodni plijen, ove životinje ostaju bez svojih
staništa i prisiljene su tražiti hranu kopajući po smeću ili
ulazeći u seoska dvorišta. Zovemo ih štetočinama i na državnoj
razini određujemo njihov odstrel, dok one samo slijede prirodni
nagon za preživljavanjem.
Mreža za zaštitu životinja smatra neprihvatljivim i sramotnim
organizirati i provesti ubijanja velikoga broja životinja.
Umjesto da za svaki problem prvo i jedino rješenje bude ubijanje,
udruge predlažu da se razmotre rješenja kao što su: smanjenje
odstrelnih kvota za lovnu divljač koja je prirodni plijen
čagljeva i lisica, nastavak provedbe oralne vakcinacije lisica,
odgovorno ponašanje ljudi (ograđivanje dvorišta, ne hraniti
divlje životinje, ne ostavljati smeće…), educiranje stanovništva
da je pojava lisica u naseljenim područjima normalna pojava i da
nisu opasne. Ukazuju da se Hrvatska treba ugledati u mnoge države
koje lisice smatraju urbanim životinjama, baš kao i pse i mačke,
s kojima su u mirnom suživotu.
Udruge članice Mreže traže od Ministarstva poljoprivrede da se
očituje na nedostatak stručnih opravdanja za odstrel velikoga
broja životinja i na neopravdanost financiranja lovaca za daljnja
ubijanja čagljeva i lisica umjesto zaštite i njih i njihova
plijena od lovaca. Apeliraju na Ministarstvo da, umjesto
ubijanja, primijeni humane metode u cilju zaštite i mirnog
suživota divljih i domaćih životinja i ljudi.
