U utorak su u park šumi Musapstan u automobilu pronađena mrtva tijela dvojice mladića. Jedan je imao 22, a drugi 23 godine. Tim se povodom na Facebooku oglasila Ana Miljanić, djevojka koja je javno i hrabro objavila da također pati od depresije.
Izvršili su samoubojstvo tako da su se zatvorili u auto u šumi na
Musapstanu i u njega sproveli plin iz ispušnog sustava.
Bili su susjedi i najbolji prijatelji, a obojica su patili od
depresije. Ostavili su oproštajne poruke.
Tim se povodom na Facebooku oglasila Ana Miljanić, djevojka koja
je javno objavila da također pati od depresije. Miljanić se
osvrnula na dvostruko samoubojstvo u Zadru i podijelila svoju
priču.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
“I sad se svi čude kao pura dreku kaj su se ubili. A nema šanse
da priznaš javnosti da imaš psihički problem, odmah glupi savjeti
da se samo malo nasmiješ, da misliš pozitivno, da vježbaš.
Evo mog priznanja. Ja se liječim već mjesec dana u bolnici od
depresije i paničnih napada. Još uvijek mi nije bolje. Potrebna
mi je svakodnevna medicinska njega iako nisam opasna za sebe i
okolinu.
Moj problem je dubok i teško liječiv. Ne pomaže smijeh. Ne pomaže
zdrava hrana. Ne pomaže tjelovježba. Razina serotonina i dopamina
mi je iznimno niska i moj mozak trenutno ne funkcionira
adekvatno. Teško se koncentriram, zaboravljam sitnice, imam
problema sa spavanjem i buđenjem, osjećam konstantni umor i
tjeskobu. Tuga je svaki dan prisutna, što, kao i bivanje u
bolnici otežava normalno funkcioniranje i komunikaciju s
najbližima i drugim osobama.
Eto. Mnogi nisu imali pojma da mi je ista. Zašto? E pa zato što
mi je pun kufer bio slušati kako je “to sve samo u mojoj glavi”
(što je točno, ali nikako ne umanjuje ozbiljnost problema), da
samo se moram kretati i odlučiti da će mi biti bolje.
Ne mogu. Ne mogu ja jedan dan odlučiti “e sad sam dobro”. Kemija
u mom mozgu je i dalje poremećena. Ono sto mogu odlučiti i
konačno i jesam je početi ozbiljno liječenje moje bolesti.
Jer ovo je bolest. Kao i svaka druga. I ako se ne liječi vodi u
smrt.
Zato vas molim, sve koji ovo pročitate:
1) Prestanite osuđivati ljude koji imaju depresiju. Ti ljudi nisu
luđaci, ti ljudi su bolesni i nesretni i trebaju vašu podršku.
2) Prestanite davati glupe savjete koje ste pročitali na
internetu. “Samo se nasmij i bit će sve ok” možda djeluje kod
depresivnog osjećaja, ali svakako ne djeluje kod depresije.
3) Naučite razlikovati depresivni osjećaj od depresije. Prvo je
osjećaj koji svi zdravi ljudi ponekad dožive. Drugo je bolest
koja traje dugo vremena i izrazito utječe na kvalitetu života.
4) Budite podrška. Slušajte. Ako primijetite znakove da vam je
prijatelj ili član obitelji u depresiji (odnosno ima neke
neobjašnjive tuge, ispade ljutnje, osjeća se loše) – RAZGOVARAJTE
S NJIM! Odvedite ga psihologu ili psihijatru na pregled.
Oboljelima je UŽASNO teško da sami odu psihijatru i psihologu.
5) NIKAD nemojte omalovažavati oboljelog zbog njegove bolesti.
Pogotovo ako se trudi i liječi. Ako se ne trudi i ne liječi,
pogledajte pod korak broj 4) i učinite taj korak.
6) NIJE. SRAMOTA. IĆI. TRAŽITI POMOĆ.
7) NIJE. SRAMOTA. IĆI. PSIHIJATRU.
8) NIJE. SRAMOTA. IĆI. U. PSIHIJATRIJSKU. BOLNICU.
9) I mnogo je tu još točaka. Bitno je da potražite pomoć čak i
ako “sve znate pa vam neće ionako niš novo reć” i ako “sto posto
vam nije ništa, samo ste lijeni”.
Nek to procijeni stručnjak. U domovima zdravlja i bolnicama
postoje psiholozi i psihijatri kojima se možete javiti. Ako je
potrebno javite mi se u inbox, ja ću vam pomoći da odete.
A ako nemate problema, budite najbolji što možete prema onima
koji imaju. Nemojte ih ismijavati. Nemojte ih tračati. Nemojte ih
smatrati ludima i glupima. Pomozite. Saslušajte. Sjednite s njima
i šutite. Budite podrška. Plačite s njima. Grlite ih i pokažite
im da ih volite.
Jer inače, ubrzo ovakav članak možete citati o nekome koga
poznajete”, napisala je Miljanić.
