U Hrvatskoj je registrirano više od 286 tisuća oboljelih od šećerne bolesti, a procjenjuje se da ih je između 450 i 500 tisuća budući da su među nama mnogi koji ne znaju da imaju tu bolest, a brojka raste iz godine u godinu, rekao je u razgovoru za Hinu predsjednik Hrvatskoga društva za dijabetes i bolesti metabolizma i tajnik Međunarodne dijabetičke federacije dr. Dario Rahelić.
Dr. Rahelić je prošloga tjedna u Opatiji predsjedao 36.
simpozijem o dijabetesu i prehrani u organizaciji
Europskog udruženja za istraživanje dijabetesa.
Kako je rekao, pojačana žeđ i mokrenje te gubitak tjelesne
mase su simptomi u osoba koje imaju izrazito
visoke vrijednosti šećera u krvi. Tome prethodi razdoblje od
pet do sedam godina kada su blago povišene
vrijednosti i nema simptoma pa se nerijetko oboljeli
primaju u bolnice zbog infarkta, moždanog udara, gangrene
stopala, slabog vida ili slabljenja bubrežne funkcije.
Često tek tada doznaju da imaju šećernu bolest,
a nisu iskoristitli mogućnost što ranijeg liječenja i
sprječavanja komplikacija, objasnio je Rahelić.
20 posto proračuna HZZO-a za liječenje šećerne
bolesti i njezinih komplikacija
Procjenjuje se da čak 56 posto osoba sa šećernom bolesti u
Hrvatskoj već ima razvijene komplikacije. Hrvatska je, kaže,
2009. trošila oko 2,5 milijarda kuna ili 11 posto proračuna
HZZO-a za liječenje šećerne bolesti i njezinih komplikacija,
a od toga su 86 posto bili troškovi liječenja kroničnih
komplikacija. Nova studija pokazala je da je 2016.
potrošeno 4,5 milijarda kuna, što je gotovo 20 posto
proračuna HZZO-a, a od toga su 88 posto činile kronične
komplikacije.
To znači da smo u gotovo osam godina udvostručili
troškove liječenja šećerne bolesti, a povećali postotak koji se
troši na liječenje kroničnih komplikacija. Rahelić
ističe kako nije riječ o potrošnji
lijekova jer oni čine zanemarivih osam do
devet posto troškova liječenja dijabetesa.
Dr. Rahelić smatra da je ključna potpuna reorganizacija
skrbi. Prevencija šećerne bolesti tipa 2 je moguća, no kampanja
za prevenciju je skupa. Istaknuo je važnost promocije
zdravih životnih i prehrambenih navika, redukcije tjelesne mase,
tjelovježbe. Važno je da djeca u školama i
vrtićima imaju redovite, kuhane i tople obroke, država
bi trebala poticati organiziranje preventivnih sistematskih
pregleda, a obiteljskim liječnicima bi
trebalo omogućiti da više razgovaraju s pacijentima.
Trebalo bi pojačati prisutnost nutricionista u bolnicama,
medicinskih sestara – edukatora, mijenjati kurikulum
medicinskih fakulteta, dodao je.
Prehrana je ključ u prevenciji i liječnju šećerne
bolesti
Rahelić ističe da svaki građanin mora biti svjestan da može
imati dijabetes a da to ne zna. Ako netko u obitelji
ima ili je imao šećernu bolest, pogotovo bliži rođaci, ako ima
prekomjernu tjelesnu masu, nezdravo se hrani, ne unosi
dovoljno voća i povrća, ako ima povišen tlak, povećan opseg
struka te posebice ako se ne kreće – velika je šansa da razvije
šećernu bolest.
Pravilna i redovita prehrana, biranje zdravih namirnica te
redovita tjelovježba znatno smanjuju rizik, a
preventivni pregledi i što ranije liječenje mogu osigurati
kvalitetan život, spriječiti ili odgoditi kronične komplikacije
te smanjiti troškove liječenja.
Rahelić je rekao da su tijekom simpozija prikazani rezultati
nekoliko studija. Tako
je primjerice studija iz Hrvatske, koja je
provedena na otocima, pokazala da osobe koje redovito
konzumiraju orašaste plodove imaju znatno manji rizik od
metaboličkog sindroma, debljanja i razvoja šećerne
bolesti. Pritom se najviše misli na bademe, nešto manje
na orahe, na pistacije, ali treba paziti jer su i oni
kalorični. Od pet do sedam badema na dan može
znatno pridonijeti smanjenju rizika za šećernu bolest i
bolesti srca i krvnih žila, rekao je Rahelić. Podsjetio je
da ljudi vole niskougljikohidratne, visokoproteinske dijete ili
dijete s povećanim unosom masti te da to
eksperimentiranje bez nadzora liječnika može biti
opasno. Prehrana u svakom slučaju jest ključ u
prevenciji i liječenju šećerne bolesti, istaknuo je.
Dijabetes tipa 1- važno ga je što prije otkriti
Govoreći o dijabetesu tipa 1, Rahelić je rekao da je
prisutan blagi porast oboljelih diljem svijeta. Ne
možemo razumjeti zašto je u nekim zemljama incidencija dijabetesa
tipa 1 niska, a u nekima visoka, dodao je.
U Hrvatskoj je zabilježen europski prosjek incidencije
dijabetesa tipa 1, koji je u blagom porastu, ali zabrinjava
što se kod nas u prošlih 10 godina nije smanjio broj djece
koja se primaju u bolnice zbog dijabetičke ketoacidoze kao
prvog znaka šećerne bolesti tipa 1.
U Hrvatskoj je smrtnost od ketoacidoze jako mala, dok je u
nekim zemljama iznimno visoka, a za sve je važno da se
šećerna bolest tipa 1 što prije otkrije te da
djeca zbog ketoacidoze ne dospijevaju u
jedinice intenzivnog liječenja.
Uskoro će početi nova inicijativa Svjetskoga dijabetološkog
društva, a kroz taj program planira se i u Hrvatskoj raditi na
javnoj kampanji. Rahelić je spomenuo kampanju u Italiji,
provedenu prije više godina, kada je znatno smanjen broj
ketoacidoza. Tada su, a to vrijedi i sada, roditeljima
postavljali nekoliko jednostavnih pitanja, među kojima i žeđa li
dijete često i mokri li često te gubi li na tjelesnoj masi, s
preporukom da provjere razinu šećera u njegovoj krvi.
