Hoće li novi Zakon o otocima, čiji je nacrt pušten u proceduru i u javno savjetovanje, donijeti poboljšanja u odnosu na stari iz 1999. godine?
S obzirom na to da su odredbe starog zakona već neko vrijeme
potpuno neprimjenjive, a da se u novi uvrštene novine poput
odredbi Deklaracije pametnih otoka, poboljšanja će sigurno biti,
no potrebna je dorada i promišljanje o pojedinim stavkama,
istaknuto je na okruglom stolu “Nacrt Zakona o otocima” kojeg su
jučer organizirali Sveučilište u Zadru i Otočni sabor.
– Sveučilište u Zadru uključilo se u raspravu o Zakonu o
otocima jer je ustanova koja se sustavno bavi proučavanjem
prirodne i kulturne baštine hrvatskih otoka te posebnostima
otočnih zajednica i njihovim razvojnim potrebama. Smatramo da
akademska zajednica svojim aktivnostima može pridonijeti
unaprjeđenju života na otocima i tako preuzeti dio odgovornosti
za taj osjetljivi dio nacionalnog prostora, ističe
prorektor za strategiju razvoja i izdavaštvo prof. dr. sc. Josip
Faričić.
Nacrt novoga Zakona o otocima konceptualno je bolji od postojećeg
zakona iz 1999. Novi zakon najvećim dijelom čini važan iskorak sa
svrhom stvaranja optimalnog okvira za usmjeravanje razvoja otoka
koji su strateški osobito važan dio domovine. Unatoč tome,
Faričić izražava zabrinutost da će, ako taj zakon ne budu pratili
odgovarajući programi i planovi razvoja s konkretnim mjerama, to
biti samo još jedan pravni dokument koji neće imati pozitivne
učinke na život otočana.
Jasno je da Zakon o otocima ne može cjelovito zahvaćati u
temeljni otočni razvojni problem – depopulaciju, ali otvarajući
prostor za mjere koje će pridonijeti unaprjeđenju kvalitete
života na otocima i na tom planu bi se mogli barem ublažiti
negativni demografski procesi.
– Iščitavajući novi zakon uočili smo mnoge iskorake,
posebno u pogledu uvođenja novih pojmova i koncepata, primjerice
“otočnost” kao skup pokazatelja koji otoke jasno diferencira u
odnosu na kopneni prostor i prepoznaje njihove razvojne probleme
i potrebe ili pak uvođenje otočnih koordinatora koji će na biti
zaduženi za koordinaciju i povezivanje svih aktivnosti s ciljem
razvoja otoka kao cjelina čime će se bar dijelom nadoknaditi
problemi upravno-teritorijalne usitnjenosti otočnog
prostora.
Izvrsno je što se kao posebna kategorija – otoci sa
specifičnim položajem – izdvajaju otoci koji su sastavni dio
jedinica lokalne samouprave sa sjedištem na kopnu ili na većim
otocima. Do sada su ih zaobilazile poticajne mjere jer su bili
unutar jedinica lokalne samouprave s visokim indeksom
razvijenosti. Po tome je ispadalo da su, primjerice, Rava, Iž,
ist, Molat, Olib, Silba i Premuda natprosječno razvijeni prostori
jer su u sastavu Grada Zadra koji je po indeksu razvijenosti
natprosječno razvijen dio Hrvatske, kaže Faričić.
Unatoč mnogim dobrim novostima u predloženom zakonu, ostalo je
mnogo nepoznanica, a uočeni su i odgovarajući nedostatci.
Primjerice, u zakonu se navodi ukupan broj hrvatskih otoka koji
je pogrešan. U zakonu se ne bi trebao navoditi taj broj jer broj
otoka ovisi o mjerilu karata na kojima je utvrđen (naravno, pri
tome nisu sporni veliki otoci već grebeni i hridi). Nije
precizirana kategorija malih otoka, a vrlo je važna jer se na nju
odnose zakonske odredbe koje reguliraju pravo prvokupa pri
prodajama nekretnina.
– To otvara, u specifičnim hrvatskim okolnostima, prostor
za mnoge manipulacije. Problematičnim smatram i definiciju
otočanina jer ona ima izravne posljedice u ostvarivanju
različitih prava, posebno onoga na povlaštene cijene u linijskom
brodskom prijevozu. U tu kategoriju trebalo bi uključiti i osobe
koje imaju prebivalište na kopnu, a na otocima rade.
Dakle, te osobe na otocima ostvaruju radnu funkciju i
tako izravno pridonose stvaranju novih vrijednosti, a istodobno
imaju velike putne troškove što dodatno financijski opterećuje
radnike ili njihove otočne poslodavce.
Zabrinjavajuće je i to kako se precizno određuje
eksploatacija mineralnih sirovina na otocima, a nigdje se
izrijekom ne spominje tradicijski ribolov koji je važan sastavni
dio života otočana. Isto tako, smatram da je Zakon o otocima akt
u kojemu bi trebalo omogućiti pravni okvir za zaštitu tradicijske
graditeljske baštine (suhozidi, kameni pristani i dr.) koja
rapidno propada ili se degradira betonskim intervencijama, a
trebala bi biti pod skrbi državne i regionalne zajednice jer je
dio identiteta otočnog prostora, zaključuje Faričić.
Barić: Povlašteni prijevoz i voda dostupna svima
Predsjednik Otočnog sabora Denis Barić na okruglom je stolu
ukazao na nekoliko nelogičnosti u nacrtu novog zakona. Terminom
“otočani”, kaže, trebali bi biti obuhvaćeni hrvatski i strani
državljani koji imaju prebivalište na otocima ili na poluotoku
Pelješcu te državljani država članica Europskog gospodarskog
prostora i članovi njihovih obitelji s prijavljenim privremenim
boravkom u Republici Hrvatskoj i koji najmanje 183 dana u jednoj
godini borave na otocima ili poluotoku Pelješcu.
– Otočani imaju pravo na povlašteni javni pomorski
prijevoz i na povlašteni javni pomorski prijevoz svojih vozila na
svim linijama koje povezuju otoke s kopnom i otoke međusobno u
skladu s posebnim propisima, istaknuo je Barić na
okruglom stolu.
U cilju poboljšanja uvjeta života te opskrbe otočnog stanovništva
i otočnog gospodarstva vodom, otočna naselja ili dijelovi naselja
koja nisu spojena na vodoopskrbni sustav moraju imati pravo na
opskrbu pitkom vodom.
