I dok u Perthu u Australiji ugostitelji nude gostima pištolje na vodu ne bi li tako otjerali dosadne galebove, kod nas to (još uvijek!) nije slučaj. Galebovi su se u zadarskim kvartovima toliko udomaćili da su neki postali poput kućnih ljubimaca.
Galebovi dolaskom ljetnih mjeseci sve više ”operiraju” po
gradovima, a svakodnevno ih se može vidjeti i u studentskoj menzi
u Zadru. Ostavite li svoj obrok na stolu terase, nemojte misliti
da će on za galeba proći nezamijećeno.
Većina vrsta galeba su svežderi koji, već prema
prilici, jedu živu hranu ili otpatke i strvinu. No ipak preteže
životinjska hrana kao što
su ribe, mekušci raci ili bodljikaši, a
ponekad i mali glodavci. Velike vrste, kao na
primjer Larus marinus, pljačkaju gnijezda drugih
ptica, a uspijevaju čak uloviti i ptice do veličine patke,
pri čemu su žrtve uglavnom bolesne životinje. Suprotno tome,
manje vrste daju prednost kukcima i crvima.
Svoju potrebu za vodom galebi zadovoljavaju pijenjem morske vode,
a višak soli iz nje izlučuju preko parnih žlijezda
smještenih u kljunu.
Galebovi su izvanredni “jedriličari”, naročito pri jakom vjetru.
Hranu traže prije svega na obali, ali ponekad otimaju lovinu
drugim pticama. Ako rone za hranom, zaranjaju samo glavom i
dijelom tijela.
Mogu doživjeti oko 30 godina.
Galebovi su se u zadarskim kvartovima toliko udomaćili da su
neki postali poput kućnih ljubimaca.
Kod Opće bolnice Zadar hranu traži ”Božo”. Na Smiljevcu
su djeca pripitomila mladog galeba i dali mu ime Đuro. Već
nekoliko godina hranu traži na jednom zadarskom restoranu
”Jere”. Taj je galeb miljenik zadarskog suda koji se nalazi u
blizini na čije prozore također svakodnevno dolazi u
potrazi za zalogajem.
