Povodom otvorenja prve Katoličke osnovne škole "Ivo Mašina" u Zadru zadarski nadbiskup Želimir Puljić s konferencije za novinare je poručio kako su odgoj i obrazovanje sastavni dio poslanja Crkve koja se trudi odgovoriti potrebama vremena.
Osnivanjem Katoličke škole Zadarska nadbiskupija nastavlja svoj
povijesni hod na katehetskom, evangelizacijskom i
odgojno-obrazovnom polju, dajući svoj ulog i doprinos općem dobru
društva i naroda,istaknuo je zadarski nadbiskup.
Škola će do izgradnje nove škole na Novom Bokanjcu djelovati u
Nadbiskupskom sjemeništu. Roditelji koji žele upisati dijete u
Katoličku osnovnu školu mogu to učiniti u vrijeme upisa, od 18.
do 20. lipnja, rekao je privremeni ravnatelj don Roland Jelić:
Mnogi su roditelji došli i zanimali se za upis u našu školu. Ono
što želim istaknuti je i produženi boravak koji će
trajati do 17 sati.
Konferenciji za novinare nazočila je i Desa Mašina, jedna
od tri sestre Ive Mašina, hrvatskog intelektualca i domoljuba iz
Preka po kojem je nazvana Katolička osnovna škola u Zadru.
Ivo je opet među nama, kazala je vidno dirnuta Desa Mašina.
I v o M a š
i n a
(Preko, 1927. – tamnica u Staroj Gradiški, 1961.)
Pismo koje je poslao majci iz zloglasne tamnice u Đorđićevoj
ulici u Zagrebu, pred Božić 1954.:
“Draga moja majčice,
pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s
Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam
velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u
srce pravednika, jer tako je rekao.
Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u
grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve
osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od
ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u
meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim?
Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne
osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za
svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu
pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smjehove.
Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i
odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak
je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je
Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg
primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer?
Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da
noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći Njegovu
punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to
dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više
ništa.
Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s
Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam
velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će
Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao”.
Ivo Mašina, rođen u Preku na prekrasnom otoku Ugljanu godine
1927., bio je mladi povjesničar, kojeg je akademik Jaroslav Šidak
vidio kao svojeg budućeg nasljednika na Sveučilištu u Zagrebu.
Navedeno pismo Ivo je poslao svojoj majci iz zloglasne tamnice u
Đorđićevoj ulici u Zagrebu, pred Božić 1954. g. Okrutno je ubijen
(zadavljen) u tamnici u Staroj Gradiški 1961. g., u svojoj 33.
godini. Bio je najbolji student povijesti na Zagrebačkom
sveučilištu u svojoj generaciji, i profesori su mu predviđali
briljantnu karijeru.
Međutim, istoga dana kada je trebao pristupiti diplomskom ispitu
policija ga je uhitila, onemogućivši ga da završi studij. Isto se
dogodilo u još dva navrata, što pokazuje da ga je policija
promišljeno sprječavala da pristupi završnom ispitu, te Ivo Mašin
nikada nije došao u priliku da službeno završi studij.
Postoji i književna mnografija posvećena Ivi Mašini, koju je
napisao hrvatski književnik Joja Ricov: Ivo Mašina- pitate me –
tko je to? Lumin, 1994, Zagreb. (Joja Ricov iz Kali), Matica
hrvatska, Preko 1994.: Uskrsna zvona (pisma), 1945. – 1961. –
Monografija posvećena ovom mučeniku je: Ivo Mašina, Kršćanski
borac za slobodnu i pravednu Hrvatsku, piše
Radio Zadar.
