Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko
40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati
rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je
intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika.
Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred
sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju
robiju.
U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge
internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake
godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine
taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti
radništva.
I u Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine.
Hrvatski radnici istaknuli su također zahtjeve u znaku tri
osmice.
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz
posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno
državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s
vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički
su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih
partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su
radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice,
prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz
strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije
i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama
