Javna ustanova Park prirode Medvednica otvorila je vrata špilje Veternice i Rudnika Zrinski za posjetitelje u novoj sezoni.
Špilja Veternica može se posjetiti subotom, nedjeljom i
praznicima od 10 do 16 sati, a Rudnik Zrinski nedjeljom i
praznicima od 11 do 17 sati. Grupe posjetitelja mogu obići
špilju i rudnik i ostele dane u tjednu, ali uz predhodnu
najavu, rekla je ravnateljica Javne ustanove “Park
prirode Medvednica” Marina Popijač.
Medvedgrad je otvoren za posjetitelje od travnja svaki dan od
11 do 19 sati, osim ponedjeljka.
U sedam kilometara razgranatih kanala Veternice
gospodare šišmiši
S više od sedam kilometara razgranatih kanala, Veternica je po
veličini šesta špilja u Hrvatskoj, a njezina dužina stalno
“raste” nakon istraživačkih pohoda revnih zagrebačkih
speleologa.
Međutim, i “obični” turisti uz vodstvo stručnog vodiča mogu
posjetiti prvih 380 metara špilje i otkriti neke od njezinih
tajni.
Špilja je nastala u krškom “džepu” jugozapadnog dijela
Medvednice, poniranjem voda s područja Ponikvi duž pukotina u
stijenama. Za nju se može reći da je najstariji arheološki
lokalitet Zagreba.
Danas mračnim kanalima Veternice gospodare tajanstveni noćni
letači – šišmiši. Zabilježeno je čak 18 vrsta, a njih 12
stalno zimuje u Veternici. Zato u zimskom razdoblju špilja nije
otvorena za posjete kako nitko ne bi ometao šišmiše u osjetljivom
razdoblju hibernacije – zimskog sna. Zbog njih su na ulazu
Veternice postavljena i posebna rešetkasta bat friendly vrata
koja šišmišima omogućavaju nesmetan prolaz, a sprječavaju ulaz
nezvanih posjetitelja. Zbog svojih je ukupnih vrijednosti
Veternica još 1979. zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode.
Rudnik Zrinski 2006. proglašen zaštićenim kulturnim
dobrom
U blizini planinarskog doma Grafičar nalazi se područje zvano
Rudarski vrt na kojem se od davnina rudarilo u potrazi za
plemenitim kovinama.
Rudnik Zrinski otvoren je u 16. stoljeću, kada je na području
Rudarskog vrta pronađen galenit, olovni sjajnik, u kojem kao
primjesa dolazi srebro, pa su rudari počeli dubiti hodnike u
medvedničkom podzemlju u potrazi za tom vrijednom kovinom. Rad u
rudniku bio je iznimno mukotrpan: tridesetak rudara svaki je dan
u smjenama od 10 do 12 sati ručno iskopavalo vrijednu rudu
koristeći samo čekiće, klinove, pijuke i lopate, dok je mračne
hodnike rudnika osvjetljavala samo titrava svjetlost uljanica ili
voštanih svijeća. Usprkos njihovim nadljudskim naporima,
taj rudnik nikada nije bio naročito izdašan, pa su zato
vlasnici rudnika, članovi obitelji Zrinski, već polovicom 17.
stoljeća obustavili proizvodnju.
Tek 2004. djelatnici Parka prirode Medvednica uredili su
rudnik za posjetitelje. Rudnik Zrinski je zbog svoje vrijednosti
2006. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom Republike
Hrvatske.
Medvedgrad – nikad napadnuta utvrda
Medvedgrad je izgrađen 1254. nakon katastrofalne provale
Tatara koji su u razarajućem naletu poharali ove prostore i do
temelja porušili i spalili tadašnji Zagreb, koji se sastojao od
građanskog Gradeca i biskupskog Kaptola. Iako izgrađen
prvenstveno za zaštitu građana, biskupa i crkvenog blaga,
Medvedgrad je zbog svog savršenog strateškog položaja stalno bio
u središtu imovinsko-političkih previranja. Promijenio je brojne
gospodare koji su ga dobivali ili gubili u raznim ženidbenim
kombinacijama, kupoprodajama, spletkama ili čak zavjerama.
Iako fantastično utvrđen i uvijek spreman za borbu, Medvedgrad
nikada nije bio napadnut. Naprotiv, medvedgradski su gospodari
svoju riznicu i skladišta nerijetko popunjavali pljačkanjem
okolnih sela, a znali su, bilo političkom, bilo oružanom silom,
nasrnuti i na sam Zagreb. Najzloglasniji među njima bili su
grofovi Celjski, koji su sredinom 15. stoljeća vršili takav teror
nad gradom da su mnogi stanovnici Gradeca pobjegli iz svojih
domova. Čak i danas podsljemenskim selima kruže zastrašujuće
priče o grofici Barbari Celjskoj – zloglasnoj Crnoj
Kraljici.
Medvedgrad je napušten 1590., nakon što je utvrdu porušio strašan
potres, pa su se njezini posljednji vladari Gregorijanci
preselili u puno moderniji i ugodniji dvorac u Šestinama. Od
tada utvrđeni grad na brijegu stoljećima propada. Dugo su ga
posjećivali samo pustolovi i lovci na blago koje je, navodno,
negdje pod gradom sakrila Crna kraljica. Tek je
1979. počelo sustavno arheološko istraživanje, konzervacija
zidina i rekonstrukcija pojedinih dijelova tog hrvatskog
srednjovjekovnog burga. Tako je iz ruševina iznikla osmerokutna
kapela sv. Filipa i Jakova, južna obrambena kula, palas
– palača za stanovanje i još neki dijelovi drevne
utvrde. Godine 1994. pod južnom je kulom podignut “Oltar
domovine”, djelo kipara Kuzme Kovačića, u kojem gori vječni
plamen u čast svim hrvatskim junacima. Posjetitelji Medvedgrada
mogu samostalno ili uz vodiča istražiti tu drevnu utvrdu.
