Svake se godine na Uskrsni ponedjeljak u mjestu Tkon na otoku Pašmanu organizira tradicionalno hodočašće na brdo Ćokovac. Na brdu Ćokovac, nazvanom po ptici kos (na dijalektu ćok), nalazi se jedini živući benediktinski samostan u Hrvatskoj. Benediktinska crkva Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu nalazi se tamo već stoljećima i datira iz 1125. godine.
Benediktinci su na Pašman došli iz Biograda, kada su Mlečani po
povratku s križarskog vojnog pohoda 1125. godine u potpunosti
razorili Biograd, pa tako i njihov samostan Sv. Ivana Evanđelista
u Rogovu, zadužbinu hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Nakon
razaranja Biograda, stanovništvo se raštrkalo kojekuda, a najviše
u Skradin i Šibenik, jer su ova mjesta skrivena u zatvorenom
zaljevu. Biogradski biskup posve je prešao u Skradin, dok su se
biogradski benediktinski monasi tek na neko vrijeme bili sklonili
u Šibenik, u crkvu Sv. Krševana koja danas nosi ime Sv. Antuna
Opata. Zbog boravka benediktinaca u toj šibenskoj crkvi namjerimo
se koji put na izraz “monasterium sancti Grisogoni de Sibenico”.
Čim su prilike dopustile, uputili su se monasi na otok Pašman,
dva kilometra sjeverozapadno od današnjeg Tkona, na vrh 95m
visokog Ćokovca.
Izabrali su ovo slikovito mjesto jer su ovdje već otprije
posjedovali kapelu Sv. Kuzme i Damjana, koju im je darovao
biogradski biskup Prestancije. Dolaskom na Pašman prenijeli su
sijelo (caput) porušene opatije (Rogovsku opatiju) i podigli
samostan, na mjestu na kojem je već postojao samostan u
romaničkom stilu. Postojeći je sagrađen na temeljima bizantske
utvrde i ranokršćanske crkve, 1059. godine sagrađene od strane
biogradskog biskupa Teodorika.
Od tada je Ćokovac kroz nekoliko stoljeća bio centar glagoljaštva
i rasadište narodne pismenosti i kulture. Benediktinski samostan
Sv. Kuzme i Damjana kasnije je obnovljen u vrijeme gotike (portal
iz 1418.). U luneti glavnoga gotičkog portala s početka 15. st.
stoji lik Bogorodice na prijestolju s Djetetom. U samostanskoj je
crkvi čuveno gotičko slikano raspelo nepoznatog majstora iz 15.
st. Križ je visok 195cm, a širok 164cm. Na gornjim proširenjima
križa naslikana su poprsja Marije, Ivana i arkanđela. Crkva je
bila obnovljena brigom cara Franje Josipa 1876. godine. I poslije
2. svjetskog rata je obnovljena, te se stalno restaurira. Danas
je to gotička crkva i spomenik nulte kategorije. U benediktinskom
samostanu su danas monasi sv. Benedikta.
Kao i stoljećima unatrag, mnogi vjernici otoka Pašmana, Kunjani,
Ugrinci, Krajani, ali i obližnjih mjesta s kopna, iz Biograda,
Pakoštana, Sv. Filip i Jakova i dalje, na Uskrsni ponedjeljak (u
Emaus) hodočaste na Ćokovac kako bi s benediktinskom zajednicom u
euharistijskom slavlju ukrsli Kristov mir.
Nakon završetka misnog slavlja veselo se druženje nastavlja pod
sjenovitim ćokovskim borima. Po okolnim proplancima i
brežuljcima, s kojih se pruža jedinstven pogled na Pašmanski
kanal, pripremaju se i blaguju razna mesna jela, poput janjetine
s ražnja i razne delicije uz vatru i gradele, dok gosti
benediktinaca iz Hrvatske i drugih zemalja blaguju unutar zidina
samostana, piše portal Biograjski.
