Samo jednom rečenicom izgovorenom prije 55 godina predvodnik pokreta za građanska prava Martin Luther King Jr. uvrstio se u redove onih velikana čija se imena navode kao najzaslužnija u oblikovanju suvremene Amerike.
King ju je izgovorio kolovoza 1963. sa stuba Lincolnova spomenika
ispred 250 tisuća sudionika Marša za Washington, prekretnice u
borbi američkog pokreta za građanska prava.
Nije, međutim, krenulo dobro ili barem ne onako kako se King
nadao. Bilo je to naporno popodne; iako iscrpljeno nesnosnom
vrućinom, nepregledno mnoštvo ispred Lincoln Memoriala bilo je
spremno za retorički adrenalin, za iskonsku poeziju.
Kingova je zadaća bila da govor iz običnog pretvori u
historijski, iz svjetovnog u posvećeni. Pred sobom je imao
najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su
njegove riječi u američke domove, predsjednik Kennedy ga je
slušao iz Bijele kuće, a propovjednik se mučio s tekstom koji je
imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše
ruku u danima prije skupa.
Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu
toga da propusti povijesnu šansu.
Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice
Mahalie Jackson: “Ispričaj im o snu, Martine”.
King se odmaknuo od relativno nenadahnutog, unaprijed
sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi
koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama
Lincolna, ispred čijeg je spomenika stajao, i Thomasa Jeffersona,
čiji mu je grob bio u daljini s desne strane.
‘Sanjam… da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji
koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti’.
O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi ‘I have a
dream’ ponovio je osam puta.
Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.
Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remek-djelo retorike
bit će 1999. u jednoj anketi izglasan za najbolji govor u
američkoj povijesti.
‘Sanjam…’ nije bilo jedino što je King kazao u
govoru koji je ukupno trajao 17 minuta.
Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu
promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se
u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o
emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na
slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju.
Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu
na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i
pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.
Organizatori Marša na Washington za radna mjesta i slobodu toliko
su bili zaokupljeni logističkim pripremama za taj događaj, jedan
od najvećih skupova za ljudska prava u američkoj povijesti, i
ponajviše brigom da sve prođe mirno, da im je pisanje govora bilo
posve u drugom planu.
Kako je rekao jedan od njegovih savjetnika, King je imao nekoliko
skica, ali 12 sati prije govora još uvijek nije znao što će točno
reći.
Frazu ‘sanjam…’ King je koristio i ranije, pa i na jednom skupu
u Detroitu dva mjeseca prije.
Jedan savjetnik nagovarao ga je da je ovaj put ne upotrijebi, jer
je ‘klišej’ nevrijedan važnog događaja koji će se prenositi na
nacionalnoj televiziji.
Govor su u danima nakon marša pratili
hvalospjevi. New York Times je napisao da će
proći mnogo vremena prije nego što Washington zaboravi melodičan
i melankoličan glas svećenika Martina Luthera Kinga koji pred
nepreglednim mnoštvom ispovijeda svoje snove.
Washington Post je tvrdio da se radi o govoru koji se uzdigao
iznad vještine govorništva, a Los Angeles Times pisao o
nenadmašnoj elokvenciji vrhunskog oratora koji je posramio
zagovornike segregacije.
‘Prokleto je dobar’, kazao je John F. Kennedy koji je događaj
pratio na televiziji u Bijeloj kući.
Osim što je bio impresioniran onim što je King izgovorio, govor
je bio uspjeh za Kennedyjevu administraciju, koja je zagovarala i
borila se za jednakost u građanskim pravima i strahovala da će im
eventualni neuspjeh Marša na Washington oduzeti zamah.
Kennedy je posebno bio zabrinut zbog mogućih nereda kakvi su do
tada pratili slična okupljanja. Uz brojne policijske snage,
Pentagon je imao i 19 tisuća vojnika raspoređenih u predgrađima,
a sve bolnice otkazale su planirane operacije.
Skup je, međutim, bio trijumf mira. Od 250 tisuća ljudi u
Washingtonu toga dana nitko nije uhićen ni za najmanji prekršaj,
a policiji su najveću brigu predstavljali ‘lunch’ paketi koji su
se pokvarili na vrućini.
Godinu poslije slavnog govora Martin Luther King dobio je
Nobelovu nagradu za mir, tada kao najmlađi laureat u povijesti.
Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava.
Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije
pretvorio u stvarnost. Većina i danas smatra da treba učiniti još
više kako ljudi u Americi ‘ne bi bili vrednovani prema boji kože,
nego prema karakteru’.
