Na Veliki četvrtak, 29. ožujka, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva. Nadbiskup je za vrijeme mise oprao noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa.
“Na Veliki četvrtak duhom idemo u dvoranu Posljednje
večere. Idemo srdačno zahvaliti za dar euharistije, za dar svetog
svećeničkog reda, za zapovijed ljubavi koja je u temelju
stvaranja civilizacije ljubavi. Posebno zahvaljujemo Isusu što je
pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. Taj spomen čin je
najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo doba,
novo vrijeme, novo nebo i novu zemlju. To zahvalno slavimo i s
radošću spominjemo” rekao je mons. Puljić u propovijedi,
dodavši da na taj veliki dan kad je Isus ustanovio euharistiju,
razmišljamo o toj svetoj tajni.
“Crkva se osjeća obvezatnom i pozvanom slaviti
euharistiju od apostolskih vremena do danas. Apostoli su ‘svaki
dan jednodušno i postojano hrlili u hram gdje su lomili kruh te u
radosti i prostodušnosti srca, zajednički uzimali hranu, hvaleći
Boga i uživajući naklonost svega naroda’ (Dj 2, 46-47). Osjećamo
koliko su bili vezani uz taj događaj” rekao je
nadbiskup.
Istaknuo je da je navješteni ulomak iz Ivanovog evanđelja divan
tekst, a napjev kojim se pjeva samo je u svečanoj liturgiji
Velikog četvrtka. “I sami napjev daje do znanja, ovo je poseban
tekst. Tekst kojeg treba češće čitati. Tekst koji ne izvješćuje
samo što se dogodilo, nego Isus nekoliko puta pita apostole:
‘Razumijete li ovo? Jeste li shvatili ovo?’. Tekst koji
govori o nečemu novome. Isus donosi nešto novo i ostavio nam je
to i gestom pranja nogu apostolima. Želimo to oživjeti i
posvijestiti” rekao je mons. Puljić.
Potaknuo je da bi bilo dobro nakon liturgijskog slavlja Velikog
četvrtka ponijeti sa sobom to pitanje pa se pitati:
‘Biskupe, razumiješ li ovo? Oče, majko, razumiješ li
ovo?’ Razumijemo li što nam je Krist htio poručiti tim prekrasnim
ulomkom” naglasio je nadbiskup. Poručio je da naš život
nije samo egzistencija, ni koegzistencija.
“Naš život je pro-egzistencija – život za drugoga,
služenje. Biti u službi drugoga. Takav život ima smisao. Tako se
gradi civilizacija ljubavi. Želimo probuditi osjećaj zahvalnosti
što je Otac poslao svoga Sina da se do kraja preda, žrtvuje za
svakoga od nas, za svijet, za naše otkupljenje i spasenje. A onda
daruje sebe, kaže ‘Uzmite i jedite. Uzmite i pijte’. Svaki put
kad slavimo misu, mi se sjećamo divnog događaja kad nam je Isus
ostavio sebe za hranu i ustanovio sveti svećenički red, svoje
apostole koji će u njegovo ime vršiti službu
posvećivanja” rekao je mons. Puljić.
Obredi Velikog četvrtka podsjećaju na tri znakovita čina koja su
se zbila u dvorani Posljednje večere: ustanove svećeničkog reda,
presvete euharistije i civilizacije ljubavi. To opisuje liturgija
čitanja: u prvom čitanju je opis slavljenja Pashe kod Židova, u
drugom Pavlovo tumačenje Isusove posljednje večere kao sklapanje
‘novog Saveza’ i dirljivi opis pranja nogu apostolima a evanđelje
donosi Isusovu zapovijed ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas
ljubio i vi činite ovako’. “Ako civilizacija ljubavi nije
još dovoljno zaživjela, ne možemo prati ruke da mi tome nismo
krivi. Isus nas poziva da se aktivno uključimo u stvaranje te
civilizacije” potaknuo je nadbiskup.
Potom je protumačio kako je Mojsije odredio da će se slaviti
pasha – kao dan uspomene na veliki Božji zahvat kad je Izraelce
oslobodio ropstva. To neka im bude dan sjećanja. “Svoju zadnju
večeru Isus je imao u sklopu židovske Pashe koja je označavala
prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu, a bila je ujedno i
svečanost proljeća. Slavlje je trajalo sedam dana, a obred je
imao dva dijela: žrtvovanje janjeta, to je pastirski vid života i
blagovanje beskvasnog kruha i gorkih trava, poljodjelski vidik
života.
Pasha se slavila u zajedništvu obitelji i svi su bili na okupu.
Započinjalo je prvom čašom blagoslova kojom se zahvaljivalo Bogu
za čudesna djela koja je izveo u povijesti Izabranog naroda. Tada
bi netko, obično najmlađi član obitelji, zapitao što to sve
znači. Onda je slijedilo čitanje ulomaka biblijskih tekstova i
njihovo tumačenje: ‘Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga
kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od
koljena do koljena.
Toga sam dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Kad vas vaša
djeca zapitaju: ‘Što vam taj obred označuje?’, odgovorite im:
‘Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuća
Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao’.
Nakon blagovanja janjeta, gorke trave i beskvasnog kruha, pjeva
se Hallel: Silna nam djela učini Gospodin, opet smo radosni.
Velika je prema nama ljubav njegova” opisao je židovsko slavlje
Pashe nadbiskup.
Prema opisu evanđelista, Isus se ponaša kao kućedomaćin koji
predvodi ceremonijal pashalne večere koju je “vruće želio
blagovati” sa svojim učenicima. Nakon što je učenicima dao kruh i
vino, uz riječi da su to njegovo tijelo i krv koja se prolijeva
za nas na oproštenje grijeha, Isus je izrekao svoju oporučnu
želju: ‘Ovo činite meni na spomen’, rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio da su prije nekoliko tjedana hrvatski
svećenici na svom godišnjem pastoralnom kolokviju u Zagrebu
razmišljali o Danu Gospodnjem i svećeništvu, nedjelji i
vjernicima.
“Kao što je pasha bila uspomena na ono što su Izraelci
doživjeli kad ih je Jahve oslobodio, tako nas i nedjelja vraća na
događaj posljednje večere, ali posebice na događaj uskrsnuća.
Onda će trijumfirati Božja snaga. Isus će uskrsnuti prvi dan u
tjednu. To je nedjelja, nedjelja nas na to sjeća”
poručio je mons. Puljić.
Nakon mise, nadbiskup je u pratnji svećenika prenio Sveto
otajstvo u ‘Božji grob’ u pokrajnu lađu katedrale, gdje je puk
ostao u molitvi i klanjanju, uz pjevanje Gospinog plača koje je
predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana
Morovića.
