Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, danas je uputio uskršnju čestitku koju donosimo u cjelosti.
Prije par tjedana održan je u Zagrebu sedmi pastoralni kolokvij o
temi “Svećenik i nedjelja”.
Kad se ima u vidu da je nedjeljna euharistija svrha i počelo
svećeničkoga poslanja, razumljivo je zašto je nedjelja tako
važna. Ona je, naime, bila i još je uvijek poseban dan u tjednu
koji prožima vjernike i stvara njihov duhovni identitet. Stoga se
i govori kako je nedjelja naše “duhovno sidrište i duhovno
središte”.
Kada se kaže da je nedjelja duhovno središte, onda se misli kako
je sve prema njoj usmjereno. A sidrište slikovito objašnjava kako
je taj Dan Gospodnji poput sidra koje daje sigurnost brodu da ga
vjetrovi i valovi ne bace na pučinu. Kad je lađa dobro usidrena,
a Gospodin u središtu života obitelji i pojedinaca, nedjeljna
euharistija tada postaje važnim svetim događajem koji se ne
propušta.
Uz nedjelju je, naime, vezana i kultura pamćenja “istina naše
svete vjere” koja se događa upravo u kontekstu nedjeljnih
okupljanja i liturgijskih slavlja. Tijekom toga dana ljudi
posvećuju vrijeme ne samo druženju, već i molitvi, liturgiji,
katehezi. Dan Gospodnji, dakle, postaje duhovnim izvorištem i
uporištem u njihovu životu. Ne čudi onda što su vjernici Bitinije
davno govorili svojim progoniteljima, koji su im zabranjivali
okupljati se po kućama i slaviti euharistiju, kako “ne mogu
živjeti bez nedjeljnoga sastanka” (sine domenico non possumus).
Gdje su razlozi, korijeni i temelji toga nedjeljnoga okupljanja?!
Nalazimo ih na stranicama Biblije, u evanđeoskom izvješću koji se
čita na Uskrs: “Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka
dođoše žene i nađoše otkotrljan kamen s groba”. Događaj koji se
zbio “prvog dana u tjednu” po suboti, vjernicima je bio toliko
važan da su se okupljali na taj dan blagovati euharistiju i
slaviti događaj spasenja. O tom blagdanu Crkva već dva milenija
propovijeda i radosno ispovijeda: “Znamo da si doistine, uskrsnuo
Božji Sine!” A u veličanstvenom hvalospjevu liturgije bdijenja
poziva: “Neka uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja
spasenja; neka se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom”. Jer,
“u prvi dan tjedna” – u nedjelju, Krist nas je svojim uskrsnućem
izveo iz ropstva na slobodu.
To je, dakle, Dan Gospodnji. Ali i blagdan kršćana koji
objavljuje duboki smisao našega postojanja. S pravom se u psalmu
kaže: “Ovo je dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u
njemu” (Ps 118, 24). Prvi su kršćani i uz prijetnju progonstva i
smrti govorili kako bez nedjelje ne mogu živjeti. Nosila ih je
vjera kako je On, Uskrsli Gospodin, nepomućeno svjetlo u
povijesti ljudskog mraka i tame. Njihovo središte, raskrižje i
sidrište, smisao i otkupljenje. Svjesni toga, svećenici su na
svom ovogodišnjem kolokviju razmišljali što činiti i što ne
propustiti da nam nedjelja ne izgubi na svom duhovnom i
pastoralnom značenju.
U sekulariziranom svijetu, naime, u kojem je nedjelja postala
samo “danom opuštanja, rasterećenja, zabave i odmora”, svećenici
su pozvani čuvati duhovnost i otajstvenost nedjelje. I pomagati
svim raspoloživim sredstvima našim vjernicima da im nedjelja bude
i ostane njihovo duhovno središte i sidrište, izvorište i
uporište, dan obiteljskoga zajedništva, radosti, molitve i
sabranosti. Kada nam je duša ispunjena vjerom i otajstvenim
značenjem uskrsnoga događaja, mi smo kadri s onom dvojicom
učenika iz Emausa ponavljati da nam je “srce gorjelo dok nam se
na misi tumačilo Pisma” (usp. Lk 24, 32).
To nije neka “utješna filozofija” za slabe i naivne. Objekt vjere
nije samo povijesno izvješće o događaju koji se zbio “prvoga dana
u tjednu”, već njegovo “nadpovijesno značenje” koje je Pavao
opisao u svojoj prvoj poslanici Korinćanima: “Da Krist nije
uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje” (1 Kor 15, 14),
neosnovano i bezizgledno naše ufanje. On je, naime, Put, Istina i
Život, središte i smisao svega. I nema, uistinu, pod nebom drugog
imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa
Krista (Dj 4,12). U to ime, svim vjernicima u domovini i
inozemstvu želim sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane te
čvrstom vjerom i nadom ispunjene naše ovozemaljske dane!
Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup
