Hrvatska je po zakonima mogla već deset godina ostvariti cjelovito upravljanje otpadom, ali je nedostatak političke volje suočava s prijetnjom penalima unatoč ogromnim sredstvima koja su joj na raspolaganju.
Upalio se crveni alarm
Nedavno, 1. veljače, jedinice lokalne samouprave trebale su
donijeti Odluku o načinu prikupljanja i naplate otpada, ali
najveći broj njih to nije učinio. Sugovornici u tome vide još
jedan pokazatelj da se upravljanje otpadom udaljava od ciljeva
koje je Hrvatska prihvatila ulaskom u EU.
Bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy kaže da Hrvatska još
od Zakona o otpadu donesenog 2008., ima hijerarhiju postupanja s
otpadom, a da je od srpnja 2013. kao članica EU dužna poštovati
iznimno zahtjevne obaveze zajedničkih europskih okolišnih
politika.
Nažalost, Hrvatska je za to pokazala nesposobnost, iako nam na
raspolaganju stoje velika sredstva za ispunjavanje tih ciljeva,
kaže Holy i navodi primjer sredstava iz Operativnog programa
Konkurentnost i kohezija za razdoblje od 2014. do 2020. koja
iznose 475 milijuna eura.
Dajući ključna obilježja trenutnog stanja u Hrvatskoj, Holy kaže
da ne postoji održivi sustav gospodarenja otpadom, da se
komunalni otpad u većini gradova i općina neobrađen odlaže na
više ili manje uređene deponije otpada, te da uglavnom ne postoji
primarna selekcija korisnih vrsta otpada.
Također, ne postoji postrojenje za termičku obradu opasnog
otpada, sagrađena su dva centra za gospodarenje otpadom, od kojih
je samo jedan u funkciji, a u sustavu gospodarenja tzv. posebnim
kategorijama otpada ne postoje tržišni principi, kaže.
Njezin nasljednik u SDP-ovoj Vladi Miheal Zmajlović smatra da za
je neostvarivanje ciljeva odgovorna neaktivnost inspekcije
zaštite okoliša i loša taktika Uredbe o gospodarenju komunalnim
otpadom.
Inspekcija u protekle dvije godine, kaže, nije gotovo ništa
radila, dok je za njegova mandata provodila “veliku čistku”, koja
je “češljala” i one “koji su do tada bili nedodirljivi” poput
Grada Zagreb, čije je odlagalište Jakuševac radilo bez dozvole.
“No dolaskom ministra Dobrovića”, kaže, “popustilo se Gradu koji
i danas stavlja pitanje gospodarenja otpadom pod tepih”.
Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom usvojena je prekasno i
zakomplicirala je sustav gospodarenja tim otpadom. Najveći je
nedostatak izostavljanje odredbi postepenog ispunjenja obveze
odvojenog prikupljanja, jer to svi gradovi i općine ne mogu
financijski i organizacijski u roku od šest mjeseci, kaže
Zmajlović.
Slaven Dobrović, ministar Mosta čija je stranka bila u
kratkotrajnoj koaliciji s dvije HDZ-ove vlade, kaže da je obaveze
drugačijeg pristupa komunalnim otpadom propisao već zakon iz
1995., a da se sada naprosto “upalio crveni alarm”. On ističe da
to neki ni danas ne žele vidjeti te da i dalje uporno stoje na
krivom konceptu oslanjajući se na to da će sav otpad umjesto na
lokalna odlagališta jednog dana početi odvoziti u udaljene i
glomazne centre za gospodarenje otpadom.
Iako će to cijenu komunalne usluge morati poskupjeti nekoliko
puta, a recikliranje neće zaživjeti, njima to nije važno, jer će
za neuspjeh sustava lako naći utjehu među sebi sličnima”, dodaje.
To je posljedica neodgovorne politike koja komunalni sektor još
uvijek vidi kao sinekuru za podobne i svojevrsni servis za
raznorazne potrebe, kaže Dobrović i ističe da bi “sasvim sigurno
promjena načina kadroviranja postigla puno u kratko vrijeme”.
Naglašava da postoje gradovi koji su godinama marljivo i sustavno
radili i gdje uspjeh neće izostati. Sve ovisi o ljudima kojima je
povjeren sustav, ocjenjuje Dobrović.
Bivši pomoćnik ministrice okoliša i aktualni zastupnik u
Europskom parlamentu te izvjestitelj Klub zastupnika Zelenih /
Europskog slobodnog saveza za kružnu ekonomiju Davor Škrlec kaže
da je Hrvatska preuzela obveze, ali da realno nije napravila
ništa osim formalnog i administrativnog ispunjavanja zakonske
obveze na razini jedinica lokalne samouprave.
Uvidom u dokument “Implementacija Plana gospodarenja otpadom RH
2017.-2022.” može se lako ustanoviti da većina ključnih
aktivnosti još uvijek nije pokrenuta. Zbog svih političkih
previranja u Hrvatskoj, zabrinut sam da se ta dinamika neće
ostvariti, kaže Škrlec.
Dva ministra okoliša, Branko Bačić koji je preuzeo dužnost 2010.
i aktualni ministar Tomislav Ćorić, nisu odgovorili na upite.
Zaštite okoliša počiva na entuzijazmu pojedinaca
Hrvatska nema politiku zaštite okoliša, jer njezino postojanje
podrazumijeva strateški i planski pristup, kaže Mirela Holy.
Stanje u sektoru otpada već je godinama najeklatantniji dokaz
toga, no ni u drugim područjima poput procjene utjecaja na
okoliš, upravljanja zaštićenim područjima, adaptacijama i
mitigacijama klimatskim promjenama te energetskoj politici –
izostaje strateški i planski pristup.
To posebno brine kada se ima na umu strateško opredjeljenje EU
prema tranziciji s linearne na tzv. cirkularnu ili kružnu
ekonomiju, taj revolucionarni koncept ekonomije 21. stoljeća koji
odgovara na globalnu krizu okoliša.
Procjene primjene cirkularne ekonomije u EU sežu do rasta
produktivnosti za 30 posto do 2030. uz jedan posto rasta BDP-a i
stvaranje dva milijuna novih radnih mjesta. Dizajnerski, ekološki
i uporabni standardi cirkularne ekonomije donose uštede koje se u
EU procjenjuju na 600 milijardi eura godišnje. Hrvatska je
svjetlosnim godinama udaljena od takvih razmišljanja i zbog toga
će se jaz između Hrvatske i razvijenih EU država sve više
produbljivati, smatra Holy.
Mihael Zmajlović ocjenjuje da je trenutna politika zaštite
okoliša u RH potpuno nejasna te da su projekti zaustavljeni zbog
nesnalaženja uprave Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost. Cijelu 2016. se čekalo na donošenje Plana
gospodarenja otpadom, zatim još dodatnu godinu na Uredbu o
gospodarenju komunalnim otpadom. Rokovi koje je Vlada predvidjela
donošenjem Odluke o implementaciji Plana gospodarenja otpadom su
nerealni i nedostižni.
Spajanjem ministarstava sektor zaštite okoliša postao je u
potpunosti podređen energetskom sektoru. Politici zaštite okoliša
pristupa se nedosljedno – s jedne strane radi se na donošenju
strategije niskougljičnog razvoja, a onda se razgovara o kupovini
INE. Energetika je prioritetnije pitanje ovoj Vladi, koja zaštiti
okoliša pristupa administrativno, za potrebe zadovoljavanja
briselskih zahtjeva i bez promišljanja o hrvatskim nacionalnim
interesima, kaže Zmajlović
Dobrović ocjenjuje da je politika zaštite okoliša često
nepovezana, nesustavna i neambiciozna. Robuje se floskulama i
previše se oslanja na tehnologije namijenjene pojedinačnim
problemima. Tako se baš kod otpada u nekim krugovima zagovaraju
velika centralizirana rješenja s tzv. najboljim raspoloživim
tehnikama. Čini se da što je konceptualno poznavanje cjeline
slabije, to je pouzdanje u tehnologiju veće, kaže Dobrović.
On dodaje da je Fond za zaštitu okoliša uskraćivao podršku
gradovima koji su gradili infrastrukturu za odvojeno prikupljanje
otpada, te da se “vodila politika oslanjanja na jedno odabrano
rješenje, na pouzdanog konzultanta”, “na štetu zdravog razvoja
sustava i na korist pojedincima”.
Škrlec sadašnju situacija smatra vrlo kaotičnom. Pokazuje se
nedosljednost i to ne samo u području gospodarenja otpadom, nego
i u slučajevima procjene utjecaja na okoliš energetskih
projekata, načinom upravljanja zaštićenim područjima i
nacionalnim parkovima. Sustav se koristi za zadovoljavanje
partikularnih političkih interesa i pogodovanju raznim interesnim
skupinama, a funkcionira samo zbog entuzijazma i predanog rada
pojedinaca kojima je stvarno stalo do zaštite okoliša i prirode,
kaže Škrlec.
“Moje je uloga pozitivna”
Svoju ulogu u razvoju okolišnog sustava u Hrvatskoj bivši
ministri vide uglavnom pozitivnom. “Nimalo se ne osjećam
odgovornom za sadašnje stanje jer sve što sam pokušavala provesti
danas su fakti”, kaže Holy. Zbog toga što sam u svojem vrlo
kratkom šestomjesečnom mandatu ministrice pokušala urediti stanje
u otpadu, uvesti tržišne principe, transparentnost i ispuniti
ciljeve iz EU direktiva, morala sam otići s mjesta ministrice.
Moj benigan dopis u kojem sam pokušala zaštititi meni potpuno
nepoznatu tajnicu od šefovog mobinga poslužio je kao izlika da me
se riješe kako bi se procesi koje sam pokrenula zaustavili. I
zaustavljeni su”, kaže.
Ističe da je pripremila sva tri ključna zakona za provedbu nužnih
reformi, koji su prošli javnu raspravu, ali nikada nisu
raspravljeni u Saboru, i to bez ikakvog objašnjenja. “Smatram da
sam u svojem mandatu napravila jako puno na informiranju javnosti
pa i tome da je jedna marginalna politička tema postala važna
društvena tema”, kaže Mirela Holy.
Zmajlović smatra da je njegovo ministarstvo dalo veliki doprinos
u dijelu zakonskog uređenja sustava, osiguravanju financijskih
sredstava te pripremi i provedbi mnogih projekata. Napravili smo
velike pomake na svim područjima politike zaštite okoliša.
Doneseni su ključni zakoni koji uređuju ovo područje – o zaštiti
prirode, o zaštiti okoliša te o održivom gospodarenju otpadom.
Po prvi put smo izradili Strategiju niskougljičnog razvoja kao
temelj za buduće djelovanje u smjeru održivog razvoja i zdravog
življenja. Ministra Ćorića bi bilo dobro podsjetiti da je drži u
ladici. Pokrenuli smo projekte energetske učinkovitosti ukupne
vrijednosti 2,2 milijarde kuna. Trebali smo usvojiti Plan
gospodarenja otpadom koji smo izradili bez obzira što smo ušli u
vrijeme tehničke Vlade. Nažalost, upravo njegovo nedonošenje
omogućilo je da se krene u izmjene, nepotrebnu raspravu s
Europskom komisijom u vrijeme vlade HDZ-MOST i na kraju donošenje
jednog vrlo nekvalitetnog dokumenta, zaključuje.
Dobrović ističe da se tijekom njegova dva kratka ministarska
mandata promijenio fokus s gospodarenja otpadom prema odvojenom
prikupljanju i recikliranju otpada. Najveći doprinos je donošenje
Plana gospodarenja otpadom za 2017.-2022. Danas se umjesto
odlaganja smeća, znatno više govori o sustavima prikupljanja,
sortiranju, kompostiranju, sirovinama iz otpada i sličnim
sadržajima. Na vidjelo javnosti su stavljeni krajevi koji su već
sada postigli puno, kao cijeli otok Krk, te gradovi Prelog,
Čakovec i drugi, gdje je već danas premašen cilj od 50 posto
odvojenog prikupljanja otpada, ističe.
Veliki otpor novom konceptu koji otpad tretira kao sirovinu sam
kao ministar doživio od pojedinih župana koji su se vrlo revno
borili da njihovi davno zamišljeni megalomanski centri ostanu
netaknuti, kaže i podsjeća na privrženost drugačijem konceptu još
od 2002., kad je zajedno sa Stankom Uršićem na Krku predložio
ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom, koji je do sada
dosegnuo gotovo 60 posto odvojenog prikupljanja.
Europarlementarac Škrlec kaže da je u izvršnoj vlasti bio
prekratko da bi preuzeo bilo kakvu odgovornost. Kao zastupnik u
Europskom parlamentu vrlo sam angažiran u izradi novog EU
zakonodavstva za gospodarenje otpadom, i to upravo kao
izvjestitelj kluba Zelenih/ESS-a za paket kružne ekonomije.
Institucije RH nikada nisu pokrenule inicijativu za suradnjom
kako bi potakle promjene prema EU smjernicama. Škrlec vidi svoj
doprinos u komunikaciji s građanima putem događaja i društvenih
mreža, kojom pokušava utjecati na podizanje svijesti u društvu o
tome koliko je potrebno uspostaviti održivi sustav gospodarenja
otpadom.
Svi su provodili kalkulantsku okolišnu politiku
Uopće ne razlikujem ministre iz različitih HDZ-ovih i SDP-ovih
Vlada jer su svi oklijevali, kalkulirali sa svojim političkim
rejtingom i nisu se htjeli zamjeriti interesnim otpadnim
lobijima. Sve su Vlade u tom pogledu vodile navlas istu politiku
zaštite okoliša, kalkulantsku i suprotnu društvenom interesu.
Vlada čije sam kratko vrijeme bila ministrica također.
Zmajlovićev mandat za mene je najveće razočarenje, odgovara
Mirela Holy.
Zmajlović ističe da su Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj
trebali biti izgrađeni do 2011. godine, ali u te dvije Vlade
HDZ-a nije izgrađen niti jedan centar. Dvije posljednje HDZ-ove
Vlade od 2016. sa svojim koalicijskim partnerima ponovno uvode
kaos u sustav donošenjem Plana gospodarenja otpadom za razdoblje
od 2017-2022, u kojem se sukobljavaju dva koncepta gospodarenja
otpadom. Pitanje gospodarenja otpadom ne funkcionira ni na
papiru, a kamoli u praksi, zaključuje Zmajlović.
Dobrović posebno lošim ističe Strategiju, pa potom i Plan iz
2007., jer nisu odmah išli na temeljitu promjenu koncepta. Iako
je donesen Zakon sukladno EU preporukama, nije poticano odvojeno
prikupljanje, nego je nastavljana ista politika oslanjanja na
koncept centara za gospodarenje miješanim otpadom.
Dovoljno je vidjeti da su se EU sredstva iz Operativnog programa
Zaštita okoliša 2007.-2013. u segmentu otpada trošila isključivo
na centre gospodarenja otpadom Marišćina i Kaštijun te na
sanacije odlagališta. Niti centa za sustave odvojenog
prikupljanja koji jedini mogu postići ciljeve iz Zakona koji su
donijeli. Dakle, i dalje se uporno išlo u krivom smjeru, smatra
Dobrović.
Po Škrlecu, najveći propust je što niti jedna izvršna vlast nije
napravila značajni iskorak prema uspostavi sustava, iako su
postojali svi potrebni strateški dokumenti. Najveći iskorak je
napravljen uspostavom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost 2003. godine, ali je zbog korupcije i zlouporabe
sustava njegova funkcija i danas ugrožena i ne ispunjava one
zadaće koje su inicijalno zamišljene, zaključuje.
