Na tribini o udomiteljstvu, održanoj u petak, naglašena je važnost udomiteljstva djece, koje se često u javnosti neopravdano poistovjećuje s posvajanjem djece, te je istaknuta postreba što bolje edukacije ljudi o toj instituciji.
Ljiljana Rogić Šneperger, socijalna radnica u timu za
udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Zagreb, rekla je da u
Zagrebu ima 232 udomiteljske obitelji. Prema našim statistikama
imamo oko 60 djece na dugotrajnom smještaju i bez roditeljske
skrbi, te 110 djece s invaliditetom i odraslih osoba, izvijestila
je.
Postoje krasne udomiteljske obitelji, vrlo motivirane jer
se time bave iz altruizma. Većina tih obitelji je visoko
obrazovana, doista pruža djeci kompletnu skrb, i brine o njihovu
obrazovanju, sklonostima i talentima.
“Djeca u udomiteljskim obiteljima razvijaju osjećaj privrženosti
za osobe koje o njima brinu 24 sata dnevno”, naglasila je
dodajući kako to u domu nije moguće.
To je naročito bitno za djecu u mlađoj životnoj dobi, zato zakon
predviđa da se djeca smještaju u udomiteljske obitelji ili u neku
ustanovu najduže na šest mjeseci, dok im se ne pronađe smještaj u
nekoj udomiteljskoj obitelji. Radi se o djeci koja su
zlostavljana i zanemarivana ili ona kojoj su roditelji odsutni,
bolesni ili umrli.
Predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Marina
Hoblaj, ujedno i udomiteljica djece, naglasila je kako je prije
toga bila posvojitelj petoro djece, a sada udomljava četvero
djece koje doživljava kao svoju djecu.
Cilj tribine i njene udruge jest da što manje djece bude u
domovima, a više u udomiteljskim obiteljima, što je puno bolje i
zdravije, a djeca su sretnija u udomiteljskim obiteljima nego u
ustanovama.
