
Pepelnica, početak korizme, oduvijek je u Preku vezana uz običaj "u lancuni". I sinoć su se nakon večernje mise, mladi i stari Prečani okupili na Dvorini, zamotali u lancune, posuli brašnom i u tišini formirali povorku koja je vijugala središtem mjesta.
Priča o lancunima prenosi se usmenom predajom, po nekima još od
vremena kada su franjevci došli na otočić Školjić 1446. godine.
Koliko je poznato, ovakav se običaj na Pepelnicu u Hrvatskoj
njeguje jedino u Preku.
Stoljetnim običajem “u lancuni”, smatra se, Prečani se
poistovjećuju sa svojim pokojnicima koji su se u davna vremena
umatali u bijelu plahtu i tako pokapali. Posipaju se brašnom koje
simbolizira pepeo i uz riječi: “Čovječe, spomeni se da si od
praha nastao i u prah ćeš se pretvoriti”, čisti ulaze u korizmu i
čekaju Uskrs.
“U lancune” su uvijek išle sve generacije, žene i muškarci, na
čelu i začelju povorke nosio se feral, odnosno zvono, a
izgovaranjem riječi “blam, blam” simbolizira se zvonjava crkvenih
zvona koja će do Uskrsa utihnuti ili se, pak, žele
istjerati zli duhovi i pozvati puk na čišćenje od grijeha.
Nema samo Preko svoje običaje vezane uz prvi dan korizme, vrijeme
čišćenje, pokore i preispitivanja. Prema riječima etnologinje dr.
Jasenke Lulić-Štorić, u Novigradu su djeca na taj dan vezala
komoštre, lance, na koje su se nekad vješale posude za kuhanje na
otvorenom ognjištu, i vukla ih po mjestu da se očiste stvarajući
istodobno i veliku buku.
– Maškare, korizma i Uskrs mogu se gledati kao tri stanja
čovjekove duše koja se ujedno odražavaju i na sredinu u kojoj se
živi. Maškare predstavljaju nesvjesnu, nagonsku, čovjekovu
potrebu da izađe iz osobnog i kulturnog hoda. U maškarama se
opušta, a onda dolazi korizma u kojoj analizira sebe i svoje
postupke, traži rješenja, da bi na Uskrs uspostavio novi odnos sa
sobom i svijetom, objašnjava dr. Lulić-Štorić.
Umjesto zvona, ljude su u crkvu pozivali čegrtaljkama. Na Ižu i
Molatu zvali su ih škripavice, na Istu skripavke, u Novigradu
čvrčaljke, u Vinjercu škrgaljna, na Vrgadi vrčaljka, u Poljani na
Ugljanu kričilo, čevrgaljka u Slivnici, žvrkalica u Polači i
zvrčalica u Lišanima Ostrovičkim, pišu Naši
školji.



