Proteklog je tjedna u Zagrebu potpisan Sporazum o provedbi integralnih teritorijalnih ulaganja kojim je Zadru, uz 7 drugih najvećih gradova Hrvatske, osigurano 22,8 milijuna eura.
Ta sredstva, koja dolaze u sklopu europskom programa
“Konkurentnost i kohezija”, predviđena su najvećim dijelom za
izgradnju Centra za mlade na prostoru bivše vojarne Stjepana
Radića, Centru o kojem se zadnjih 15 godina vodilo mnogo
rasprava.
Uz optimističnu pretpostavku kako gradskim vlastima neće trebati
još 15 godina da taj projekt konačno i realiziraju te da se u
procesu nećemo ponovno osramotiti trošeći europske novce na
upitne izvođače radova (kao što je to bilo s Kneževom palačom),
ne možemo se ne zapitati što će se dogoditi s inicijativama koje
već postoje na prostoru spomenute vojarne?
Naime, u prostorijama zapuštene i derutne vojarne koja već 15
godina zjapi u centru jednog turističkog grada, razvila se vrlo
zanimljiva i inovativna sub-kultura. Neformalna inicijativa
okupljena oko bivše kotlovnice vojarne, popularno zvane
“Nigdjezemska”, zadnjih je nekoliko godina uspjela zainteresirati
brojne mlade koji tamo provode vrijeme.
Događaji u njihovoj organizaciji su glazbene i umjetničke
prirode, a svojim djelovanjem ne samo da su u Zadar doveli mnoge
mlade umjetnike iz Hrvatske i šire, nego su i pomogli brojnim
zadarskim umjetnicima da se profiliraju. Veliki broj izložbi,
koncerata i sličnih eventova organizirali su u tim prostorima.
Bez ičije sustavne pomoći, vlastitim rukama i sredstvima, ti
mladi ljudi su izgradili i “Menzu”, prvi i jedini skate-park koji
postoji u Zadru, a također se nalazi na prostoru spomenute bivše
vojarne. Oko te dvije zgrade ti su ljudi postavili i koševe,
izradili klupice i kultivirali mjesto koje je donedavno služilo
samo za grijanje žlice i popratne pojave.
Stoga se nameće pitanje hoće li gradske vlasti pri realizaciji
projekta Centra za mlade, o kojem smo više puta pisali i
predlagali rješenja, pristupiti i ovim ljudima ili će ih
šikanirati kao što su nedavno napravili s Centrom nezavisne
kulture? Centar nezavisne kulture okupljao je pet udruga, imao
bogat program koji se bazirao na multikulturalnosti i
multidisciplinarnosti, a svejedno je dočekao tužan kraj.
Ta inicijativa nasilno je protjerana s mjesta svoga djelovanja
bez da im je osiguran prostor za egzistenciju, pa se može vrlo
lako zaključiti kako je vrlo realna mogućnost da i prema
“Nigdjezemskoj” i “Menzi” krenu policijom i bagerima. Ti mladi
ljudi nisu napravili ništa krivo, oni su uložili svoje vrijeme i
novac kako bi započeli nešto što njihov grad nije bio u stanju
napraviti punih 15 godina. Hoće li ih njihov gradonačelnik zbog
toga pohvaliti i pružiti ruku suradnje ili će mu biti
krivo?
