Ingvar Kamprad bio je osnivač poznatog lanca Ikea i pokretač revolucije u trgovini namještajem, no nikad nije nijekao mladalačko simpatiziranje nacističkog pokreta i probleme s alkoholizmom.
Počeci su bili skromni. Kamprad je kroz poštanske narudžbe
prodavao raznu robu, a kako su u regiji u kojoj je odrastao
farmeri bili poznati po tome da uz svakodnevni posao na
poljima nadopunjuju prihode i povremenom izradom
namještaja, njegova ponuda se proširila prvo
kopijama kuhinjskog stola koji je izradio njegov ujak, a
kasnije i drugim dijelovima namještaja.
Potez koji mu je u konačnici omogućio globalnu dominaciju
tržištem kućnog namještaja stigao je 1950-ih. Prema
pričama, Kamprad je vidio jednog zaposlenika kako razmontira
noge stola kako bi kupcu pomogao da ga spremi u auto te je
shvatio da namještaj u dijelovima štedi mnogo prostora
prilikom transporta, a da se činjenica da ga kupci sami
sastavljaju može pretočiti u nižu cijenu samog namještaja.
Unatoč enormnom bogatstvu kojim je raspolagao, radije je
kupovao rabljenu odjeću na tržnicama i živio skromno .
Osnivač legendarnog lanca trgovina namještajem
Ikea, koji ima 403 trgovine diljem
svijeta i ostvaruje 35 milijardi eura
godišnjeg prihoda, te čovjek čije su ideje i
kompanija donijeli revoluciju u toj
trgovačko-industrijskoj grani preminuo je tijekom vikenda u 91.
godini.
Ingvar Kamprad rođen je 1926. godine na jugu Švedske,
gdje je i odrastao na farmi Elmtaryd u blizini sela Agunnaryd,
koji su u kombinaciji s njegovim inicijalima kasnije dali
svjetski poznato ime lanca trgovina namještajem.
Prvi salon otvoren je 1953. u gradiću
Älmhultu, a prva trgovina iz danas
globalno poznatog niza otvorena je pet godina kasnije u
tom istom gradu u kojem je danas i muzej
Ikee. Kamprad ispočetka u rodnoj Švedskoj nije bio
popularan. Naprotiv, pedesetih i šezdesetih tamošnje
udruženje trgovaca namještajem ga je bojkotiralo, a
zabranjivali su mu i izlaganje na sajmovima. Na te
probleme odgovorio je prebacivanjem
proizvodnje u Poljsku.
Baš kao i namještaj koji proizvodi i prodaje Ikea, koji
će neki hvaliti zbog praktičnosti, pristupačnosti
te popularnog i modernog dizajna, dok će drugi
istovremeno na njega gledati s podsmijehom te ga kritizirati
zbog jeftinog izgleda, kratkotrajnosti i posljedica koje
prodaja i proizvodnja imaju na okoliš, sam Kamprad je imao i
svoje mane i svoje kvalitete.
Poduzetnički duh gonio ga je od malih nogu te je, prema
pričama, već s pet godina počeo nabavljati i preprodavati
šibice da bi s godinama proširio ‘posao’ i na sjemenje,
božićne ukrase, a na kraju i pribor za pisanje. Globalno
carstvo kojim je upravljao gotovo cijelog života osnovao je
1943. kao sedamnaestogodišnjak nakon što ga je otac nagradio za
odličan školski uspjeh.
Njegova legendarna štedljivost i ‘nevoljkost’ plaćanja
poreza navele su ga da se 1973. godine s obitelji
preseli u Dansku, a nekoliko godina nakon toga
i u Švicarsku, u kojoj je živio sve do
povratka u Švedsku 2014. godine. Nastojanja da u što većoj
mjeri izbjegne poreze dovela su do toga i da je vlasnička i
korporativna struktura kompanije vrlo kompleksna te se u njoj
nalaze i zaklade registrirane u Nizozemskoj te
Lihtenštajnu. Porezne peripetije Ikee lani su
zaintrigirale i europske vlasti te je EU započeo istragu o
tome kako točno i koliko poreza plaća kompanija.
Zamršena vlasnička struktura Ikeina carstva leži i iza
dugogodišnjih nesigurnih procjena o stvarnom bogatstvu Ingvara
Kamprada. Lista svjetskih milijardera koju održava američki
magazin Forbes u ovom trenutku navodi trojicu Kampradovih
sinova kao bogataše, od kojih svaki raspolaže s imovinom od
oko milijardu dolara. Kroz godine bogatstvo
Kamprada se procjenjivalo na razne načine i na razne iznose,
a oni su dosezali i 60 milijardi
dolara. Sam Kamprad je uvijek tvrdio da je njegovo
osobno bogatstvo bitno niže od onoga na što se procjenjuje.
