O temi "Izazovi braka u modernom društvu" na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu 10. siječnja u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru govorila je Nikolina Nakić, kolumnistica i blogerica, majka četvero djece.
Uz vlastita promišljanja temeljem i iskustva roditeljstva, Nakić
je kao zahvalni izvor o toj temi spomenula knjigu ‘Bogoubojstvo
Zapada’ Zorana Vukmana. Nakić smatra da se “najveća bitka između
duhovnog i materijalnog svijeta, neba i zemlje, ljudi i palih
anđela, vodi u području svetosti braka i cjelovitosti obitelji.
Sve bitke koje povijest pamti, nisu do gležnja majci svih bitaka
koja se upravo vodi – bitki za čovjeka, njegovo posvećenje i put
za nebo preko sakramenta svete ženidbe” istaknula je predavačica.
Opisala je značajke faktora koji rastaču brak. To su redefinicija
braka kao zajednice žene i muškarca, agresivno nametanje gender
ideologije i uništavanje jedne od glavnih svrhovitosti braka,
čina prokreacije, dakle pobačaj.
“Katolička crkva još jedina stoji na braniku zaštite braka i
obitelji. Postoji istina neovisno o interesima i ideologijama.
Dijete treba majku i oca. Najbolja okolina za zdravo i sretno
odrastanje je funkcionalna heteroseksualna obitelj. Ne vrijedi
uspoređivati disfunkcionalnu heteroseksualnu obitelj s
funkcionalnom istospolnom. Valja uspoređivati iste redove
veličina” rekla je Nakić, istaknuvši da je “brak nebeski biser
koji svi žele uništiti. Zato ga budno imamo čuvati. On je izvor
potomstva kroz vjekove. Ljepota braka leži u različitosti
supružnika. U braku nema utjehe mimo ljubavi. Ona radi dvjema
rukama. Jedna se zove strpljenje, a druga praštanje” rekla je
Nakić.
Predavačica je govorila i o muško ženskim ulogama te upozorila
kako udaljavanjem od izvornog ideala, “današnji mentalitet
podriva i uništava muškost i ženskost, samim time prirodni i
zdravi odnos u brakovima. Suvremeni muškarac je ugrožen zato što
je udaljen od svoje biti” rekla je Nakić.
Opisala je kontekst udaljavanja muškarca od boravka u prirodi i
rada u doticaju sa zemljom, kao još jedan faktor kojim su
“muškarci pretvoreni u slabiju imitaciju žene” baveći se
kućanskim poslovima, čemu su doprinijele i žene.
“Majka je kao ogromno sunce usred malog obiteljskog svemira koji
lako zapada u tamu ako ga njena ljubav ne grije. Kad bi žene bile
svjesne svoje važnosti i uloge u obiteljima i preko njih posredno
u svijetu, ponizno bi pitale mogu li one to ostvariti, umjesto
što truju svoja srca i umove u raznim feminističkim pokretima
koji prividno se boreći za tzv. ženska prava, umanjuju ženinu
iskonsku bit i dar koji je samo njoj darovan i svojstven”
istaknula je Nakić.
“Dok je ženina moralna snaga prije svega njegujuća, muška je
braniteljska. Vjernost Božjoj istini daje mu autoritet protiv
kojeg se zlo ne može boriti i poželjnost kojom privlači ukućane.
U muževnoj svetosti dana mu je moć Riječi. Zato što je
braniteljska, muška vjernost je stalno na iskušenju” rekla je
Nakić, podsjetivši na glasine već od malena kako muž smije
učiniti preljub, a žena ne.
“Vjernost je donositeljica mira i života svih u obitelji i onih s
kojima obitelj dolazi u kontakt” potaknula je na življenje
vjernosti Nakić.
Predavačica je govorila i o društveno-kulturnom kontekstu koji
omalovažava vrijednosti tradicije kao nazadne i napada brak.
“Zapad je postao materijalni gigant, a duhovni patuljak. Zašto?
Čovjek istinski nadilazi sebe samo kad ljubi, kad je spreman na
žrtvu za druge, a mi smo tu sposobnost izgubili. Današnje vrijeme
je vrijeme profinjenog egoizma. Kako se žrtvovati za bilo što,
kad nam je usađen prezir prema tradiciji, ako više ne poznajemo
ljubav bez interesa, taj smo pojam okaljali. Kada nam ništa nije
sveto, onda smo prazni, kad smo prazni, postajemo bešćutni. A ima
li veće okrutnosti od bezosjećajnosti” upitala je Nakić,
upozorivši na prevlast konzumerizma i psihoze potrošnje koja je
postala psihozom života.
“Kršćanstvo je odgojilo kulturnu Europu, da bi se ona od 18. i
19. st. počela odricati vlastite velike baštine. Od Francuske
revolucije traje proces velikog europskog dememoriranja kršćanske
memorije. Potpuno nekritički su prihvaćeni stereotipi o
retrogradnoj ulozi kršćanstva. Racionalizam i materijalizam su
prevladali u odnosu na svijet o transcedenciji” upozorila je
Nakić, dodavši kako je ‘europski duh’ postao sinonim za
‘naprednog’ Europejca, nasuprot ‘nazadnjaštvu kršćanstva’.
“Glavni proizvođači suvremenih dogmi su liberalni mediji. Nitko
poput njih nije u stanju prodrijeti u umove i oblikovati ih. Taj
virus polako osvaja institucije, ulicu po ulicu, dok ne zavlada
cijelim gradom i pretvori ga u ruševine. Taj virus je
ideologija koja cilja u srce tradicije, u brak i obitelj, u
ljudske tradicijske vrednote koje su još u prošlom stoljeću bile
samorazumljive. Na Zapadu imamo novo vjerovanje, opet u ime
slobode, jednakosti i bratstva, pod zastavom duginih boja” rekla
je Nakić, istaknuvši kako je zastava duginih boja, simbol
svjetskog LGBT pokreta od 1978. g., potpuna inverzija inicijalnog
značenja duge kao saveza uspostavljenog između čovjeka i Boga.
“U slučaju duginih boja na toj zastavi skrivena je simbolika
oponašanja stvaranja: novi savez, ali ne više s Bogom. Rodna
ideologija je nova neopoganska sekularna i globalna
pseudoreligija sa središnjim gay kultom. Naposljetku smo došli do
dekonstrukcije logike, zdravog razuma, prirodnog i vizualnog, a
pojmovi ženstva i muževnosti izgubljeni su u vrijednosnom kaosu.
Krizom muževnosti okoristila se gender ideologija i od
androginosti i transvestitstva stvorila pseudoreligijsko
vjerovanje da spol i rod nisu definitivno određeni, nego su
subjektivni i relativni” upozorila je Nakić, istaknuvši da se ne
može vjerovati istovremeno u gender ideologiju i kršćanskog Boga.
“Ne može se biti i za i protiv unutar dva potpuno suprotstavljena
sustava, a da čovjek u sebi ne bude nemiran i podijeljen. Jedan
taj sustav je laž, drugi je istina. Kako su ljudi bili kadri tako
lako odbaciti tisućljeća civilizacijske tradicije, da bi
vjerovali jednoj novoj ljudskoj izmišljotini? Čak nas ni ne
pokušavaju uvjeriti argumentima, nego moralističkom, pravnom i
društvenom prisilom pod prijetnjom stigmatiziranja pa i
socijalnog izopćenja, ako ne prihvatimo pravila gay ideologije”
upozorila je Nakić, podsjetivši da ozbiljan dijalog onemogućuje i
to što se protivnika rodne ideologije proglašava nazadnim,
homofobom koji zaslužuje javni prezir.
Nakić je podsjetila da je 18. siječnja 2006. g., kad je
umirovljeni papa Benedikt XVI. najavio svoju prvu encikliku “Bog
je ljubav”, tog istog dana Europski parlament usvojio zakon
protiv diskriminacije homoseksualaca kojeg je Vatikan protumačio
kao uvod u priznavanje istospolnih brakova u Europskoj uniji. “Do
danas je tzv. gay brak postao opće uvriježena činjenica na
Zapadu, a zapadna javnost je većinom pacificirana u prihvaćanju
gay agende. Takozvani gay brakovi i kao posljedica posvajanje
djece, na Zapadu su postali realnost. Vijeće Europe i Europski
parlament proteklih desetak godina donijeli su opširnu
legislativu i rezolucije o zaštiti prava LGBT populacije te se
čini da je to jedini smisao njihovog postojanja. Da su barem
maleni dio truda uložili u donošenje zakonskih normativa za
zaštitu djece i obitelji” upozorila je Nakić.
Govoreći o pobačaju, predavačica je rekla da je “zajednica kojoj
je jedna od glavnih svrha prokreacija, postala egzekucijsko
poprište, bojno polje na kojem su žrtve nerođena djeca. Tužna je
i žalosna činjenica da smo pobili više djece pobačajem, nego što
je ubijeno ljudi u svim svjetskim ratovima. Smrt nikada ne može
biti rješenje, samo život” poručila je Nakić, istaknuvši:
“Kako se tu ne radi o prirodnoj smrti, nasilni prekid ljudskog
života ja nazivam ubojstvom. Društvo naziva pobačaj ljudskim
pravom, radeći tako paradoks svih paradoksa: pravu na život
pretpostavljamo smrt” istaknula je Nakić.
Izrazila je razumijevanje da mnoge obitelji žive u teškoj
materijalnoj situaciji, no nema opravdanja logika da je važnije
imati nego biti, zbog koje ljudi biraju smrt, “tješeći se da
djetetu ne bi mogli priuštiti sve što mu je potrebno. Kao da mu
je potrebno išta osim roditeljske ljubavi! Praznine liječimo tako
da kuće pretvaramo u zvjerinjake, umjesto dječjeg gugutanja iz
stanova odzvanjaju laveži i mijaukanja. Umjesto da djecu vodimo u
šetnju, na uzici vodimo pse. S njima razgovaramo više nego jedni
s drugima, prema njima iskazujemo nježnost koju smo mogli
podariti svome djetetu” istaknula je Nakić, zaključivši da je,
unatoč svim izazovima, moguće živjeti sveti brak.
Uspjeh u zaštiti braka i obitelji vidi u uspješnoj suradnji
Katoličke Crkve i civilne scene pohvalivši njenu aktivnost u tom
smislu. Svećenike je ohrabrila da se ne umore nastaviti biti glas
srca i savjesti supružnika i obitelji.
