Zadrani danas slave blagdan svoje zaštitnice, svete Stošije. Sveta Stošija prema legendi je bila Rimljanka, mučenica iz doba cara Dioklecijana.
U nas znana kao Stošija, sveta Anastazija – zaštitnica grada
Zadra, prema legendi bila je Rimljanka iz visoko rangirane
obitelji, djevica, udovica i mučenica iz doba cara Dioklecijana.
Kršćansku vjeru je po predaji primila od majke. Udavši se preko
volje za rimskog patricija Publija, odlučila je ostati djevicom,
na što ju uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu.
Teške trenutke ublaživao joj je pismima podrške i ohrabrenja
budući mučenik i svetac Krizogon (Krševan), također zaštitnik
grada Zadra.
Nakon muževljeve smrti, oslobodila se kućnog pritvora i svoje
imanje razdijelila siromasima te posvetila život skrbi za
progonjene kršćane. Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana
do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij
(Sirmium – današnja Srijemska Mitrovica), odakle se upućuje prema
Solunu i ponovo vraća u Sirmij.
Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri,
na koncu je i sama zatočena te 25. prosinca 304. mučenički
spaljena na lomači. Na suđenju je izjavila da je zlatne i srebrne
kipove poganskih božanstava, koje je baštinila od oca, pretopila
u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.
Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: “Dok je
plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je
bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao
Stošijino tijelo.”
Kasnije je pokopana u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine su
relikvije preko Rima prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor,
u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti
mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine
moći svete mučenice Anastazije, što svjedoči o povijesnom i
europskom značenju grada Zadra i njegova biskupa. Sveti Donat
pohranio je relikvije Svetice u tadašnjoj bazilici sv. Petra
apostola koja od tada nosi njeno ime.
Štovanje svete Anastazije započinje u Sirmiumu, gdje joj je
podignuta i prva crkva, potom se širi do Carigrada, a zatim i u
Rim na carski Palatin, gdje je obnovljena prijašnja crkva
Anastazis – posvećena Kristovu Uskrsnuću i uz malu korekciju
imena postala bazilika svete Anastazije mučenice, opskrbljena
njenim relikvijama.
Zanimljivo je podudaranje imena Anastazije s Anastazis, tj. njeno
ime u prijevodu bilo bi Vazmenka ili Uskrsnica. Kako je spaljena
na Božić, njoj u čast posvećena je druga božićna misa, koju je u
njenoj crkvi služio sam papa. Štovanje sv. Anastazije brzo se
proširilo, tako da je uz najpoznatije ranokršćanske mučenice
uvrštena u Rimski kanon i u litanije Svih svetih.
Vjerujući da oslobađa od otrova, Grci je nazivaju pharmakoyltria,
za razliku od Slavena za koje je uzorešiteljica jer pomaže
zatvorenicima i oslobađa ih od okova. Budući da se njeno
mučeništvo poklapa s Božićem, u nekim se krajevima uvriježilo
vjerovanje da je sv. Anastazija bila primalja pri Isusovu
rođenju, pa joj na slikama u ruke stavljaju škare, koje će
kasnije Svetici pribaviti i epitet zaštitnice cenzure tiska.
Pritom je nerijetko prizivaju bolesnici s glavoboljama i
bolestima u grudima.
Najveći spomenik na čast svete Stošije je veličanstvena zadarska
katedrala koja svojom arhitekturom i izvedbom nadilazi značaj
hrvatske romanike. To je ujedno najveća dalmatinska katedrala
duga 50 i široka 18 metara. Posebne ljepote i vrijednosti njezine
su galerije, korske klupe, kao i rekonstruirana ranokršćanska
krstionica iz 5. st. stradala u II. svjetskom ratu.
Koliko Zadrani drže do svoje zaštitnice svjedoči i davno
uvriježena tradicija držanja božićnog drvca u domovima upravo do
blagdana svete Stošije, 15. siječnja.
