Epidemija ospica u posljednje vrijeme velikom se brzinom širi po susjednoj Srbiji, ali i izvan njenih granica pa je najvjerojatnije samo pitanje vremena kada će virus stići u Hrvatsku.
Do sada su potvrđene najmanje dvije umrle osobe, a u Srbiji je
potvrđeno najmanje 808 slučajeva zaraze. Ospice, tu izuzetno
opasnu bolest koja se može spriječiti cijepljenjem, mnogi
miješaju s bezopasnim vodenim kozicama.
U Srbiji je od ospica preminuo jedan 30-godišnjak iz
Beograda koji se nije cijepio i jedan dječak iz Niša koji se
nije smio cijepiti zbog zdravstvenih tegoba. U međuvremenu
bolest je stigla i u Ljubljanu u kojoj je hospitalizirano jedno
dijete koje se zarazilo u Srbiji, piše Index.
Liječnici u Srbiji i Sloveniji upozoravaju da je jedini
lijek za ospice prevencija cijepljenjem te da tu bolest treba
shvaćati vrlo ozbiljno jer može imati opasne komplikacije ili
čak biti smrtonosna. Ističu da je jedan od ključnih problema to
što se među roditeljima, posebno u gradovima, širi pomodni
trend odbijanja cijepljenja djece zbog straha od autizma, što
ruši razine procijepljenosti i olakšava širenje bolesti.
Ospice nisu isto što i vodene
kozice
Mnogi roditelji danas ne znaju razliku između vodenih
kozica i ospica jer obje bolesti spadaju u skupinu tzv. osipnih
bolesti. Pritom su ospice uglavnom iskorijenjene cijepljenjem
pa se s njima rijetko srećemo.
Uzročnik ospica, odnosno morbila, najzarazniji je virus
kojeg poznajemo. Vjerojatnost da će u obitelji oboljeti drugi
član, nakon što se jedan zarazio, veća je od 90 posto. Prenosi
se kapljičnim putem u izravnom kontaktu s oboljelim ili preko
treće osobe, posebno u vrtićima i školama. Bolesnik je zarazan
4 dana prije i 4 dana poslije pojave osipa. Kada izbije osip,
virus je još prisutan u slini i na sluznicama dišnih organa.
Nakon preboljelih ospica imunitet je trajan i ne može se ponovo
oboljeti. Inkubacija traje od 10 do 12 dana.
Vodene
kozice
Obično se prvo javljaju povišena temperatura, slabost,
bolovi u mišićima i grlu, hunjavica, kašalj te suzenje i
pečenje u očima. Ovi simptomi traju 4 do 5 dana. Nekoliko dana
nakon pojave prvih simptoma na sluznici usne šupljine javljaju
se specifične Koplikove pjege, točkice nalik zrncima bijelog
pijeska okružene crvenim krugovima. Osip na koži počinje par
dana kasnije na čelu, ispod uha i na vratu. Crvenkaste pjege
obično se kroz dva dana prošire po cijelom tijelu. Osip s
vremenom poprima oblik malih crvenih kvržica koje uz lagani
svrbež mogu krvariti. Temperatura može dosegnuti vrlo visokih
40°C.
Ne postoji lijek za ospice no neki simptomi, poput
temperature i bolova u mišićima mogu se ublažiti paracetamolom.
Bolesnik treba piti dovoljno tekućine i odmarati se u
zamračenoj prostoriji zbog preosjetljivosti na
svjetlost.
Potencijalno smrtonosna bolest koju možemo lako i
sigurno spriječiti
Ako ne dođe do komplikacija, ospice prolaze bez
posljedica i mogu izgledati kao blaga bolest. No virusna
infekcija može značajno oštetiti i oslabiti obrambeni sustav te
može rezultirati bakterijskim superinfekcijama ili izravnim
virusnim komplikacijama u obliku upale srednjeg uha,
bronhitisa, upale pluća ili encefalitisa. Encefalitis se javlja
kod otprilike 1 na 2000 do 3000 slučajeva zaraze. U slučaju
vrlo ozbiljnih komplikacija, moguć je i smrtni ishod.
Činjenica da ospice uglavnom prolaze bez ozbiljnih
komplikacija može zavarati. Naime, u razvijenim zemljama
smrtnost se kreće oko 0,1 do 0,2 posto, dok u nerazvijenim
zemljama, uglavnom zbog pothranjenosti, može dosegnuti visokih
10 posto. Budući da su vrlo zarazne, ospice su još uvijek
vodeći uzrok smrti među bolestima koje se mogu spriječiti
cijepljenjem. Od njih svakoga dana umire oko 400 ljudi,
uglavnom djece, osobito u nerazvijenim zemljama koje nemaju
dobre programe cijepljenja. U svijetu je 1990. od ospica
oboljelo oko 200 milijuna ljudi, a umrlo milijun. Godine 2004.,
zahvaljujući širenju programa cijepljenja, umrlo je oko 600,000
ljudi.
Najvažnija preventivna mjera je cijepljenje koje se po
našem kalendaru provodi s navršenom godinom dana djeteta.
Docjepljivanje se obavlja u sedmoj godini života, odnosno
prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.
Cjepivo nema veze s autizmom
Stotine studija u kojima je posljednjih godina
istraživana moguća povezanost cjepiva MMR i autizma, nisu dale
potvrdne rezultate. Naprotiv, jedna velika studija, provedena
na oko pola milijuna ljudi u Danskoj, pokazala je da ne postoji
razlika u udjelu autizma kod cijepljenih i necijepljenih. Osim
toga, glavni navodni sumnjivac za autizam – timerosal,
konzervans cjepiva na bazi žive, već se nekoliko godina ne
koristi u cjepivima, iako nikada nije dokazano da ima ikakve
veze s autističnim spektrom. Unatoč tome alternativni i
antivakcinalistički lobiji nastavljaju s pričom o povezanosti
cjepiva s autizmom. To se očekuje od unosnog biznisa koji se u
svijetu mjeri u stotinama milijardi dolara, a uglavnom se
temelji na ocrnjivanju konvencionalne medicine i farmaceutske
industrije.
Vodene kozice nisu opasne
Kako piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ),
vodene kozice, odnosno varičele (varicella), najčešća su dječja
bolest, uzrokovana zoster virusom (VZV). One su također vrlo
zarazne, ali su u pravilu blaga bolest koju većina ljudi
preboli još u djetinjstvu. Šire se kapljičnim putem ili u
kontaktu s kožom bolesnika, a moguć je i prijenos preko treće
osobe. Ako od kontakta s bolesnikom ne prođe više od 15 minuta,
moguće je bolest prenijeti i na treću osobu, prenosi
Index.
Bolest počinje lagano povišenom temperaturom,
malaksalošću i pojavom osipa. U male djece je obično prvi znak
osip, a kod starije djece se može javiti visoka temperatura,
malaksalost, glavobolja, groznica i bolovi u zglobovima. Osip
prvo izbija na trupu, najčešće na leđima, zatim na vratu, licu
i glavi, a na kraju se pojavi na nogama i rukama.
Osip je crvenkasta mrlja na kojoj se za nekoliko sati
oblikuje mjehurić bistrog sadržaja, promjera 2 – 3 mm. Mjehurić
ubrzo pukne i na tom mjestu nastaje krastica. Izražen je
intenzivan svrbež kože zbog čega se djeca češu. Osip može biti
oskudan, ali i veoma obilan, a može se javiti i na sluznicama
usta, spolovila i očima. Temperatura se obično snizi na normalu
kad izbije osip. Komplikacije ove bolesti nisu česte u djece,
no u odraslih osoba vodene kozice mogu imati teži klinički
tijek s većim rizikom komplikacija.
Terapija je uglavnom simptomatska; treba skidati
temperaturu, voditi računa o higijeni odjeće, posteljine i
okoline da bi se spriječile sekundarne infekcije. Liječenje
vodenih kozica je usmjereno na smirivanje svrbeža koje je zna
biti izrazito neugodno, a na taj način sprječava se i nastanak
bakterijske infekcije mjehurića, što se navodi kao jedna od
komplikacija. Pri tome se koriste kupke od hipermangana, sode
bikarbone ili zobi te pojedine kreme i prašci kao lokalni
anestetici. Kod povišene temperature daje se antipiretik,
najčešće paracetamol a naravno, treba pripaziti i na pravilnu
prehranu i dovoljan unos tekućine.
Za razliku od cjepiva protiv ospica koje je u Hrvatsku
uvedeno kao obavezno 1968. godine, cjepivo za vodene kozice u
Hrvatskoj nije na popisu obaveznih cjepiva, ali postoji i
dostupno je.
