Blagdan je Sveta tri kralja, Bogojavljenje i Vodokršće, a sveta tri kralja su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu nakon rođenja u Betlehemu, a tradicija ih naziva Gašpar, Melkior i Baltazar.
Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ “magoi” koja ima
različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari,
itd. Najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su ljudi koji su
umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti, vidjeti
znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju
kuće i svoja dobra i kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem.
Simbolika tri dara
U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća:
Origen i Tertulijan, pridonijeli su stvaranju današnje slike o
“tri kralja”. Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično
protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo,
tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt.
Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na
Izajijine svetopisamske tekstove i Psalme. U srednjem vijeku
jedan je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i
iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltasar. Po
tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora,
Melkior znači kralj svjetla, a Baltasar znači “gospodar čuva
kralja”.
Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju
kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od
trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira
porukom da se svi zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu
kao Kristu.
Također se ne zna sa sigurnošću koje su životne dobi bila tri
kralja. Od srednjega vijeka, uglavnom se prikazuju tako da je
jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći
mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti
da svi ljudi, od djeteta pa do starca, trebaju u Isusu prepoznati
svoga Gospodina i Boga.
Prema Matejevu Evanđelju mudraci su prateći betlehemsku zvijezdu
došli s istoka u Jeruzalem, kako bi se poklonili Kristu. U
Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio
prevariti s nakanom da mu kažu mjesto gdje se Isus rodio, kako bi
ga mogao ubiti.
Kad su pronašli Isusa, Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu
tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast –
smirnu kao čovjeku. Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju
Herodu, pa se vrate drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su
predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje
kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina.
Relikvije triju kraljeva u Kölnu
Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva – Gašpara, Melkiora i
Baltazara – njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što
ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, a
potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas
nalaze.
Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar
oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6.
siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.
Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga
čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista.
Prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa
Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen
kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4.
stoljeća. Krajem 4. stoljeća na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan
Božića, pa Bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem se slave
svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do
krštenja.
Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom
nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje
Gospodinovo pa se blagdan zove i Vodokršće.
Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj
se spominje pohod Trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo
čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga
javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti
vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.
Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode
na blagdan Bogojavljenja, pa se ovom blagoslovljenom vodom
blagoslivljaju kuće i obitelji.
Prigodom blagoslova kuća, nadvratnici se označuju slovima “G”,
“M” i “B”, koja označavaju inicijale trojice kraljeva – Gašpara,
Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na
latinskom, pa je umjesto početnoga “G” stajalo “C” (Casparus).
Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim
blagoslovne formule: Christus mansionem benedicat, što na
hrvatskom jeziku znači: “Neka Krist prebivalište blagoslivlja”.
Između inicijala stavljaju se križići, kao znak blagoslova, a oko
inicijala upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Ranije
su se ovi znakovi upisivali kredom, dok se u novije vrijeme češće
koriste posebne naljepnice.
Blagoslov vode i soli
Uz Sv. tri kralja ili Vodokršće u hrvatskim krajevima posebnu
važnost ima blagoslov vode i soli u crkvama. Naime, nekad su već
ranom zorom domaćini ili domaćice pohodili crkve gdje svećenici
blogoslivljuju vodu i sol kojom se kasnije tijekom cijele
godine škrope kuće, ukućani, štale i blago.
Ranije je bio običaj da se kuće, ukućani, štale i blago škrope
svake subote, dok se to danas obavlja mnogo rjeđe ili po potrebi.
Prilikom škropljenja onaj koji škropi kao i svi ukućani bi molili
Vjerovanje. Kad bi npr. blago bilo bolesno često bi se u hranu
ubacivalo i malo posvećene soli.
U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja postoji od
samih početaka, a radio se s namjerom da se očisti i zaštiti od
zlih sila, vremenskih nepogoda, bolesti i raznih nesreća. Također
se škrope i temelji kuća, kuća prije useljenja, svatovi, lijes i
grob.
Sveta tri kralja predstavljaju završetak radosnih božićnih
blagdana. U Hrvatskoj i BiH službeno se na taj da ne radi dok je
običaj i u narodu da se taj dan ne obavljaju nikakvi poslovi osim
onih koji su nužni. Toga dana se raskiti i iz kuće iznosi i
božićno drvce.
