Na današnji dan davne 1867. godine, austrijski, a tada i zadarski car Franjo Josip I izdao je ukaz prema kojemu Zadar prestaje biti utvrdom.
Na ovu zanimljivu povijesnu crticu sjetila je zadarska
književnica i velika poznavateljica povijesti svog grada, Mirjana
Mrkela, piše Narodni
list.
Pojasnila je i kako je kako se tog dana, dakle 14. prosinca 1867.
godine, prestao između lukobrana i Poluotoka zatezati lanac,
načinjen od 13 željezom okovanih greda.
“No, Zadrani su u ono doba za uklanjanje bedema imali više volje
nego novca. Godine 1872. njihov gradonačelnik naokolo moljaka
financijsku potporu. Ipak je te iste godine u potpunosti dovršena
gradnja Nove rive i započelo je rušenje utvrde svetog Dimitrija.
Ugovor o rušenju sjeverozapadnih zidina nosi nadnevak 24. veljače
1873., a samo rušenje započelo je u svibnju 1874.
Kada je zid nestao, ukazale su se, do tada skrivene, neugledne
kućice, uličice, konjušnice i drugi nelijepi detalji. Trebalo je
uložiti mnogo napora, dakako i novca, kako bi novo lice grada
bljesnulo punim sjajem, što potanko opisuje Marija Stagličić u
knjizi “Graditeljstvo u Zadru 1868 – 1918”. Ona ondje također
kaže:
“Bez obzira na to što danas žalimo za pitoresknim izgledom
utvrđenog Zadra, istraživanje me uvjerilo u neminovnost takvog
postupka ondašnjih vlasti i stručnjaka. I građani su željeli
promjenu”…
Što je s današnjim građanima Zadra? Koliko smo spremni za
promjene, a koliko za očuvanje pravih vrednota? Jesmo li i koliko
sposobni održati dobru mjeru, ravnotežu i sklad između toga
dvoga? Ne sporeći, naravno, svjetskobaštinsku vrijednost naših
muraja, u povodu 14. prosinca ipak moramo razmisliti o zidovima i
utvrdama kao o metafori, pita se spisateljica.
U tom duhu nastala je i njena pjesma koja bi nas mogla potaknuti
na dalje razmišljanje.
BRZOJAV CARU FRANJI JOSIPU PRVOM IZ ZADRA, 14. PROSINCA
2017.
Čuj care Franc-Jozefe
kad ti ono reče
da srušimo zidove
i lancem
da se ne zatvaramo
evo ima 150 godina
manje jedna
a mi smo to obavili
nekako napola
i još smo utvrda.
Mirjana Mrkela
