Vjerojatno se svi sjećate Suzane Šešo, Zadranke koja je u "Intersparu" dobila otkaz nakon više od deset godina rada jer je jednog dana pojela - dvije fete pršuta.
Javnost je u tom trenutku burno reagirala i osudila okrutnog
poslodavca na takvoj reakciji prema jednoj od svojih najboljih
radnica. No, da se sve događa s razlogom, ili da svako zlo dolazi
u zamjenu za neko dobro, Suzana je pravi primjer, piše Slobodna Dalmacija.
O njezinom slučaju prvi smo ekskluzivno pisali
i to još davnog 28. prosinca prosinca.
Raskid radnog odnosa vjerojatno je bio inspiran ‘rješavanjem
radne snage’ jer se htjelo smanjiti troškove. Velimo,
vjerojatno, jer je, eto, sud, a on ima svoju logiku kad su u
pitanju pravo i pravda – za sada odlučio drugačije; podvlačimo
ovo – za sada – jer priča još nije doživjela svoj sudski finale.
Saša Ljubičić Tom, novinar Slobodne Dalmacije slučajno
ju je sreo u Alpama i opisao susret s njom.
“Taman što sam se uputio na doručak u hotelu “Post” u Lechu, na
hodniku sam susreo sobarice, a čim su me pozdravile. shvatio da
su iz naših krajeva.
– Jesam li vam poznata? Ja sam vam ona što su je optužili da
je ukrala pršut – nasmijala se Suzana ili kako joj je na reveru
pisalo zlaćanim slovima – Suzi; i odmah predstavila svoju
kolegicu.
– A ovo vam je Lili. Ona je Srpkinja. Lili je moja mentorica.
Bolju učiteljicu nisam mogla dobit – pohvalila se i napomenula
kako se njih dvije savršeno slažu.
– Eto, to vam je Europa. Svi smo “multi-kulti”, lipo se
razumimo, pomažemo jedni drugima.
Priča Suzane Šešo u ovo je adventsko vrijeme završila sretno. I
za sve može biti strašno poučna. Ona je ostala bez posla i nije
pristala šutjeti o tome. Obavijestila je javnost na velika zvona
o onome što joj se dogodilo i odlučila boriti se za pravdu, ma
koliku cijenu za to platila.
Punih devet mjeseci nije radila, a onda je pronašla sjajne
poslodavce, i život se snježnom stazom zakotrljao dalje.
“Meni su otkaz dali austrijske gazde iz ‘Interspara”, a opet, ja
ne krivim njih, nego moju kolegicu Hrvaticu koja me prijavila da
sam pojela te dvije fete pršuta, samo da bi se dokazala
nadređenima. Znači, otkaz su mi dali
Austrijanci, da bi me sada zaposlili Austrijanci
u Lechu kojima sam beskrajno zahvalna. Je li
vidite da je samo važno jesu li ljudi – ljudi, a ne tko smo i
odakle smo? Tek sam tu nedavno stigla, u Lili našla pravu
prijateljicu i potporu, a u vlasniku hotela “Post” – Florianu
Moosbrugeru i njegovoj supruzi Sandri, nekoga tko zna cijeniti,
poštovati radnika. Uvjeti rada su super, plaća četiri puta veća
nego kod kuće. Što da vam kažem; presretna sam! Imam toliko
prijatelja novinara u Zadru, a eto, igrom slučaja, vi ste me prvi
sreli. Osim moga sina i oca, nitko ne zna da sam tu našla posao.
Da radim”, priča presretna Suzana za Slobodnu Dalmaciju.
