Dan nakon što je Tomislav Horvatinčić i službeno ostao bez vozačke dozvole koja mu je trajno oduzeta jer nije sposoban upravljati motornim vozilima zbog sinkope, DORH se oglasio na svojim stranicama objavivši vrlo detaljnu žalbu koju je šibensko Općinsko državno odvjetništvo podnijelo na oslobađajuću presudu za pomorsku nesreću koju je Horvatinčić skrivio te pritom ugasio život talijanskog bračnog para Salpietro.
“Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je 1. prosinca 2017.
podnijelo žalbu nadležnom Županijskom sudu protiv prvostupanjske
presude Općinskog suda u Šibeniku kojom je 69-godišnjak oslobođen
od optužbe da bi počinio kazneno djelo izazivanja prometne
nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97. (8.
12. 2017.)
Žalba je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka
i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te su u
njoj iscrpno analizirani svi žalbeni razlozi i argumenti, kao i
državnoodvjetničko stajalište zašto je zaključak suda o
nepostojanju odgovornosti okrivljenika pogrešan.
U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, državno
odvjetništvo smatra kako odluka suda s kojom je iz spisa izdvojio
skicu nesreće, koju je okrivljenik vlastoručno izradio i
potpisao, nije na zakonu osnovana jer se ne radi o nezakonitom
dokazu, a niti je sud naveo razloge iz kojih smatra da se radi o
nezakonitom dokazu. Okrivljenik je u skici nacrtao sudarni
položaj brodova pa je jasno da je sadržaj skice protivan obrani
okrivljenog koji je tvrdio da sudar uopće nije vidio jer je
izgubio svijest, zbog čega je izdvajanje skice iz dokaznog
postupka utjecalo na ocjenu o vjerodostojnosti njegove obrane.
Sud nastavno nije cijenio iskaz svjedoka lučkog inspektora koji
je svjedočio okrivljenikovu ponašanju koji je pred njim
vlastoručno nacrtao skicu sudara, a koju je lučki inspektor
priložio u spis u okviru zapisnika o inspekcijskom pregledu, iako
ga je ispitao kao svjedoka.
Sud je povrijedio i odredbe kaznenog postupka koje se odnose na
provođenje vještačenja jer je sud prvo prihvatio prijedlog obrane
da se izvede dokaz čitanjem pisanog nalaza R. M. kao i simulacije
plovidbe Pomorskog fakulteta u R. (izrađeni po narudžbi obrane) i
odlučio da se pozovu vještaci iz C. d.o.o. Split, koji su
vještačenje izradili tijekom istrage po nalogu suda kao i R. M.
radi usklađivanja nalaza i mišljenja provedenih vještačenja, iako
R. M. nije proveo vještačenje temeljem naloga suda i tada nije
imao svojstvo vještaka te se nije mogao po pravnoj snazi
izjednačavati odnosno usklađivati sa sudskim vještacima, pa je R.
M.-u naložio provođenje vještačenja pomorske nesreće i odmah
prišao njegovom saslušanju u svojstvu vještaka iako on prije toga
nije imao sudski spis na uvidu radi izrade vještačenja. S druge
strane, sud je odbio kao suvišan dokazni prijedlog optužbe i
punomoćnika oštećenih da se izvede dokaz čitanjem vještačenja
stalnog sudskog vještaka za područje pomorskog prometa, kap. J.
P. napravljeno po zahtjevu oštećenih.
Žalba je podnesena i iz razloga jer je sudsko vijeće
pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje budući da je:
– svoj zaključak kako okrivljenik nije kriv utemeljilo samo na
obrani okrivljenika da je prije sudara doživio tzv. black out kao
oblik nesvjestice, a što je bio razlog zašto nije izbjegavao
sudar, te je takvu obranu sud prihvatio kao istinitu i
vjerodostojnu iako nitko drugi od svjedoka, osim njegove
zaručnice, nije potkrijepio takvu obranu, a niti je kod njega
medicinskim vještačenjem utvrđeno postojanje nesvjestice u
vrijeme događaja. Pri tome se u žalbi naglašava kako je
okrivljenik u istrazi naveo da kazneno djelo nije počinio i
branio se šutnjom, a imajući u vidu da je tijekom rasprave obrana
u svrhu dokazivanja da je postojao kvar na autopilotu pozivala
svjedoke i tražila da se pribave računi o popravcima broda, da bi
potom okrivljenik na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani
tvrdio da je brod bio potpuno ispravan, a da je on iznenada bez
ikakve najave i simptoma izgubio svijest i da nije vidio sam
sudar, iako je nacrtao sudarnu poziciju brodova. Kada se sve
navedeno dovede u korelaciju s činjenicom da okrivljenik ne
posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi ukazivala na
vazovagalnu sinkopu u bilo kojoj fazi njegovog života; a da zbog
prirode takve zdravstvene smetnje medicinski vještaci nisu
potvrdili obranu da je do navedene sinkope došlo; državno
odvjetništvo smatra da nije bilo moguće prihvatiti okrivljenikovu
obranu kao vjerodostojnu već da je sud, temeljem izvedenih
dokaza, trebao izvesti zaključak da je naknadno postavljena
obrana koja se temelji na vazovagalnoj sinkopi iskonstruirana s
ciljem da okrivljenik izbjegne odgovornost za pomorsku nesreću
koju je uzrokovao.
– sud nije cijenio niti vještačenje okrivljenikova mobitela kojim
je utvrđeno kako je on 16. kolovoza 2011. u 14:20:20 sati sa svog
mobitela, nakon nesreće, putem elektroničke pošte uputio poruku
društvu “Hoto grupa” u kojoj naveo, između ostalog, da je
upravljački sustav broda otkazao, te iz tog razloga u trenutku
nesreće nije njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera
koji je vodio prema drugom plovilu, a sadržaj poruke je
istovjetan sadržaju priopćenja za javnost koje je društvo “Hoto
grupa” kasnije proslijedilo medijima te je ono i
objavljeno.
– prilikom ocjene okrivljenikove obrane u pogledu uzroka nesreće,
sud nije uzeo u obzir iskaze trojice svjedoka kojima je
okrivljenik kazao da mu je upravljački sustav broda otkazao, kao
niti činjenicu da je Hoto grupa d.o.o. u ime okrivljenika
objavila spomenuto priopćenje u kojem je naveo upravo to što je
kazao tim svjedocima.
– sud uopće nije analizirao razlike u iskazima svjedokinje A. Đ.
iako je očito da je svojim iskazom pogodovala okrivljeniku, a
nije vrednovao ni razlike u iskazima svjedoka K. F. koji je u
istrazi opisivao okrivljenikovo ponašanje nakon nesreće na jedan
način, a na raspravi bitno drugačije.
U odnosu na odluku suda o tehničkom dijelu pomorske nesreće,
žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka i to iz razloga jer je sud prihvatio usuglašena
mišljenja stalnog sudskog vještaka za pomorski promet R. M. te
naknadno određeno vještačenje Brodarskog instituta u Zagrebu. Ta
vještačenja smatramo kontradiktornima samim sebi i činjenicama
utvrđenima u postupku te ih smatramo nestručnima i
neobjektivnima, jer su se vještaci upustili u pravnu ocjenu
okrivljenikova postupanja i oštećenih i time prekoračili ovlasti
vještaka, a u pravnoj ocjeni su iznosili zaključke koji idu u
prilog isključivo okrivljeniku.
Kontradiktornost vještačenja Brodarskog instituta u Zagrebu je u
tome što se, s jedne strane, slažu s vještacima C.d.o.o da se
radilo o križanju kurseva i da je plovilo okrivljenog šest minuta
prije sudara vidjelo jedrilicu s desne strane, dok, s druge
strane, unatoč ocjeni da im se kursevi križaju, tvrde da su se
plovila međusobno gledala po desnim bokovima i da je dužnost
izbjegavanja sudara bila jednaka za oba plovila, a nadalje
opisuju kao da se radilo o situaciji protukurseva.
Sud je, ujedno, neosnovano prihvatio pogrešne zaključke vještaka
Brodarskog instituta i R. M. da je jedrilica Santa Pazienza
poduzetom radnjom skretanja udesno prouzrokovala sudar, a u
protivnom da nije poduzela taj manevar, da bi se brodovi mimoišli
bočno na razmaku od šest metara (desni bok o desni bok) iako je
takav zaključak suprotan zaključku vještaka C. d.o.o. koji su
utvrdili da je brod okrivljenog stalno vidio jedrilicu preko svog
desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela okrivljenikov brod
preko svog lijevog boka, te je ta situacija nalagala da
okrivljenik jedrilici ustupa pravo puta sukladno čl. 15.
Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru, a da bi do sudara došlo
i bez poduzete oštećenikove radnje, pri čemu sud ne samo da nije
prihvatio vještačenje C. d.o.o. već ga, s obzirom na suprotne
zaključke vještačenja, nije niti analizirao, a niti i iznio
razloge zbog kojih prihvaća stav vještaka R. M. i Brodarskog
instituta u Zagrebu, a ne prihvaća stav C. d.o.o. Tim više što su
svi vještaci suglasni da se u konkretnom slučaju radilo o
križanju kurseva i da je oštećenikova jedrilica dolazila
okrivljeniku s desne strane zbog čega je; kako to pravilno i
tvrde vještaci C d.o.o.; okrivljenikov brod stalno vidio
jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela
brod preko svog lijevog boka, a nedvojbeno je da je pri sudaru
okrivljenikov brod udario pramcem u lijevi bok jedrilice iz čega
proizlazi da se plovila niti u jednom trenutku nisu gledala
međusobno po desnim bokovima.
Kako je sud prihvatio stajalište vještaka Brodarskog instituta u
Zagrebu iako za to nije naveo niti jedan odlučujući razlog, tako
presuda ni u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama,
čime je također počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog
postupka utvrditi na temelju nedvojbeno utvrđenih činjenica, da
se u konkretnom slučaju radilo o križanju kurseva (s čime se
slažu svi vještaci) i da je jedrilica dolazila okrivljeniku s
desne strane zbog čega je okrivljenik morao postupiti sukladno
čl. 15. i 16. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru i
ustupiti pravo prolaza jedrilici i to na način da joj ne
presijeca kurs ispred pramca, već skretanjem udesno na način da
oštećeniku prođe iza krme dok je, s druge strane, oštećenik u toj
situaciji morao zadržati kurs i brzinu do trenutka kada mu je
očito bilo jasno kako Santa Marina ne poduzima ništa, zbog čega
je morao poduzeti radnju izbjegavanja sudara/sraza.
Zbog navedenih, kao i brojnih drugih, u žalbi istaknutih i
analiziranih razloga i argumenata, u žalbi se predlaže da
drugostupanjski sud na sjednicu vijeća, povodom odlučivanja o
ovoj žalbi, pozove nadležno županijsko državno odvjetništvo,
odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati tom sudu na
ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, pri čemu ovdje
ističemo kako je tijekom ovog sudskog postupka državno
odvjetništvo u dva navrata predlagalo izuzeće sutkinje koja je
donijela prvostupanjsku presudu smatrajući kako postoji sumnja u
njenu pristranost, a koji su bili odbijeni.”
