Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivši Jugoslaviju u srijedu je u Haagu prekinulo ročište na kojem je izricalo žalbenu presudu u predmetu bosanskohercegovačkoj šestorici nakon što je general Slobodan Praljak pred sudskim vijećem progutao sadržaj bočice kazavši im da je "popio otrov".
“Nisam ratni zločinac i ne priznajem vašu presudu” kazao je
general Slobodan Praljak predsjedavajućem sucu Carmelu Agiusu,
koji ga je upozorio da prestane s komentarima. Praljak je potom
popio sadržaj bočice i objavio da je “popio otrov”. To je učinio
nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo njegovu prvostupanjsku
kaznu od 20 godina zatvora.
Iz izvora bliskih sudu i od očevidaca u sudnici doznaje se da se
radi o tekućini nepoznata sastava, a po odluci suda bočica se
sada na smije iznijeti iz sudnice. Praljku je pozvana liječnička
pomoć.
Vijeće je prije toga objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova
obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i
vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih
osnova, “i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH”.
Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je bivšem predsjedniku vlade
Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru
obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova
postupka prekinulo je ročište ne objavivši odluku o bivšem
načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem
zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za
razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju
2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora
zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u
okviru udruženog zločinačkog pothvata. Tada je Prlić osuđen na 25
godina zatvora, Stojić, Praljak i Petković na po 20 godina
zatvora, Ćorić na 16, a Pušić na 10 godina zatvora.
Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat
postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost
Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane te da je
rušenje starog mosta u Mostaru bilo vojno opravdano prihvaćajući
žalbe obrane.
U pogledu žalbenih osnova obrana šestorice kojima su se
osporavali ciljevi udruženog zločinačkog pothvata i sudjelovanja
hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu “žalbeno
vijeće utvrdilo je da nisu pokazali da je prvostupanjsko vijeće
pogrešno interpretiralo relevantne dokaze ili pogriješilo u
donošenju zaključaka”. Žalbeno vijeće zaključilo je da obrane
nisu pokazale da je prvostupanjsko vijeće počinilo “pogreške
pravne ili činjenične prirode” u pogledu udruženog zločinačkog
pothvata i uloge Hrvatske.
Žalbeno vijeće odbilo je većinu žalbenih osnova obrana šestorice
bosanskih Hrvata, a uvažilo je nekoliko zbog kojih ih je
primjerice oslobodilo krivnje za pojedina ubojstva i razaranja te
za neka saznanja o zlostavljanjima i zatočenjima.
Vijeće je uvažilo i neke žalbene osnove tužiteljstva pa je
zaključilo da je prvostupanjsko vijeće primjerice trebalo
utvrditi i zapovjednu odgovornost optuženih osim što je
razmatralo njihovu krivnju u okviru udruženog zločinačkog
pothvata. No odbilo je zahtjeve tužiteljstva da izrekne presudu
po točkama za koje je prvostupanjsko vijeće oslobodilo šestoricu.



