Davor Rostuhar krenuo je na prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol gdje će na minus 40 stupnjeva hodati 50 dana i to ukupno 1200 kilometara. Sve to posve sam, sa sanjkama težine 130 kilograma. Za prvu hrvatsku ekspediciju za Južni pol sprema se već dvije godine, trenirao je u Sibiru, Norveškoj i na Grenlandu
Davora Rostuhara od ekspedicije na Južni pol
dijeli svega 15 dana, stoga je na svom ekspedicijskom
dnevniku opisao pakiranje hrane za ekspediciju
koja će mu biti prijeko potrebna.
S obzirom da Rostuhar svu hranu nije mogao spakirati u Zagrebu,
sa sobom je nosio stvari koje se ne mogu naći u Punta Arenasu –
čvarke, kulen, linoladu, med, određene energetske pločice i
dodatke prehrani, proteine, izotonike, juhe kao i svu dehidriranu
hranu za glavne obroke, prenosi RTL.
“Kad sam još nakupovao svega ostalog, valjalo je to sve izvaditi
iz pakiranja, izvagati na gram, pakirati u lagane vrećice i
skupiti zajedno u dnevne pakete. Zvuči jednostavno, ali to je
posao koji traje.
Uz Anđelu i mene, četiri dana nam je pomagala i prijateljica Ana
Jadrijević koja radi u Punta Arenasu kao profesorica hrvatskog
jezika, a jedan dan su nam se pridružila i još dva prijatelja.
Ukupno je na taj posao utrošeno oko 140 radnih sati”, opisao je
Rostuhar u ekspedicijskom dnevniku.
Kako objašnjava, jelovnik je sastavljao na bazi uobičajene
prehrane polarnih ekspedicija, konzultirao se sa stručnjacima i
nutricionistima te je prilagodio sve svojim vlastitim
preferencijama bazirano na iskustvu s priprema na Antarktiku.
“Glavna formula za kreiranje ekspedicijskih jelovnika je da u što
manje težine dobijemo što više kalorija, a da su pritom dobro
uravnoteženi odnosi masti, ugljikohidrata i proteina, te da imam
dovoljno vlakana, soli i raznih bitnih minerala.
Kalorije nisu potrebne samo za prevaljivanje velike kilometraže
sa povlačenjem teških saonica, nego su potrebne i da bi organizam
održavao toplinu. Zato je bitno dobro i dovoljno jesti, jer čim
organizam ne dobiva dovoljno hrane, počinje se pothlađivati”,
objašnjava Rostuhar.
Prema njegovoj računici, za dane kada se kreće trebat će mu oko
6500 kalorija, a to može dobiti, kako tvrdi, u 1400 grama hrane.
Za dane pauze Rostuhar je izračunao da mu je potrebno 4000
kalorija koje se mogu dobiti u 850 grama hrane.
“Polarni istraživači su najčešće bazirali jelovnike na mastima,
jer one daju dvostruko veću kalorijsku vrijednost po gramu
težine, pa su jeli i do 70% masti”, navodi Rostuhar te dodaje
kako neki istraživači u posljednje vrijeme prehranu baziraju na
više ugljikohidrata što ga je natjeralo da i on ode u tom smjeru.
“Moja računica je ispala: 50% masti, 35% ugljikohidrata i 15%
proteina. To je i dalje puno više masti nego u normalnim
uvjetima, ali puno manje od onog što ekspedicije inače koriste.
Da probam to oslikati ovako: Ako u normalan sendvič ide red
kruha, maslaca, šunke i sira, redovne ekspedicije jedu samo
maslac i malo šunke i sira, a ja jedem puno šunke i sira i malo
maslaca. Naravno, bez kruha. Za kruh nema mjesta u sanjkama”,
objašnjava Rostuhar.
Njegov plan je da se s ekspedicije vrati s trenutnom kilažom od
94 kilograma ili s 4 do 5 kilograma manje. Nakon pakiranja,
Rostuhar je zaključio da nosi 65 kilograma hrane, što je 300
tisuća kalorija, te se nada kako će to biti dovoljno za put od
1200 kilometara u 50 dana.
