Jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Preka i otoka Ugljana zbio se na Dušni dan, 2. studenoga 1891. godine. Tužnu obljetnicu, kao i svake godine, obilježili su članovi KUD-a Preko, Udruge žena Luzor i brojni Prečani
Nakon molitve na groblju sa župnikom don Borisom Pedićem
zapalili su svijeće i položili cvijeće pokraj spomenika priješkim
lavandijerama.
Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica
Dorkin, Tonina Dorkin, Gašpa Jurin, Bara Jurin, Ivana Lovrić,
Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina,
Gašpa Matacin, Tomica Matacin i Kate Mazić – 16 prijeških
lavandijera stradalo je u prevrtanju broda koji je prevozio čisto
rublje za zadarske gospodske obitelji.
Nesreća se dogodila u 7 sati pokraj otočića Galevca, kada se brod
u orkanskom nevremenu prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra.
Od 31 putnika, sedam muškaraca i 24 žene, stradale su one
lavandijere koje su pod palubom štitile rublje. Najstarija
lavandijera imala je 75 godina, najmlađa 14, a među poginulim
ženama bile su i dvije trudnice. Lavandijere su po rublje
odlazile u ponedjeljak, a opranu i izglačanu robu vlasnicima su
vraćale subotom brodovima na jedra ili vesla.
U čast svim priješkim ženama i lavandijerama, kipar Anselmo
Dorkin na Vruljici u središtu Preka podigao je spomenik “Naša
mati”.
Posvetu stradalim ženama napisao je i Stjepan Benzon, čije je
stihove za pjesmu “Šesnaest lavandijera” 1968. godine uglazbio
Ivica Stamać i otpjevao Vice Vukov, a slikar Milan Generalić iz
Hlebina naslikao je sliku “Lavandijere” u tehnici freske. Godine
1991. glazbeno-scensko djelo “Rekvijem za 16 lavandijera”
napisali su Slavko Govorčin i Ivo Nižić, a svoju fotomonografiju
“Umorne ruke” vrijednim priješkim ženama darovao je prije tri
godine i fotograf Seko Sorić.
