Iako je blagdan Svih svetih posvećen svecima koji su zahvaljujući svojim djelima ili služenju Bogu prozvani svetima, brojni ga Hrvati miješaju s Dušnim danom
Za većinu Hrvata blagdan Svih svetih koji se obilježava
prvog dana u studenom znači obilazak groblja i paljenje svijeća u
znak sjećanja na najmilije koji su nas napustili, no mnogi
pogrešno ovaj blagdan poistovjećuju s Dušnim danom, koji se
još naziva i Dan mrtvih, a obilježava se dan nakon Svih svetih.
Blagdanom Svih svetih, kako i sam naziv kaže, slave se
sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to
još nisu. U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti
označeni su kao svetkovina, a ujedno su neradni dan
u Republici Hrvatskoj. Iako se svi vesele slobodnom danu,
mnogi zapravo ne znaju značenje ovog kršćanskog blagdana.
Počeo se slaviti još u 4. stoljeću te su ga u početku sve crkve
obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur
III je u prvoj polovici 8. stoljeća blagdan
Svih svetih premjestio na 1. studenog kako bi se
poklopio s drevnim keltskim blagdanom Samhain koji je označavao
Novu godinu.
U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno
proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga
je 835. godine na zahtjev pape Grgura IV zapovjedanim
blagdanom, uz pristanak svih biskupa.
S obzirom na to da je nemoguće znati sve svece koji su u
povijesti proglašeni svetima, Crkva je odredila današnji dan u
kojem se sjećamo i molimo za sve svete i blažene, bili oni
poznati ili ne.
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je dva
stoljeća kasnije, inicijativom opata iz Krimija, sv. Odilona,
koji je 998. godine započeo tradiciju dugu 10 tisuća godina.
Zaslugom benediktinaca, blagdan Svih svetih proširio se u
svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.
Iako blagdane Svi sveti i Dušni dan, osim kalendarske
blizine, povezuju molitva, paljenje svijeća i polaganje
cvijeća, Dušni dan je posvećen sjećanju isključivo na
nama bliske preminule. To je dan kada sva katolička
groblja sjaje najvećim sjajem, a običaj je da se kao znak
sjećanja na preminule održavaju i mise
zadušnice. Svećenici na Dušni dan služe tri
mise: jednu kome god žele namijeniti, drugu na
nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
Paljenje svijeća i ukrašavanje grobova cvijećem običaj je koji
se upražnjava od pamtivijeka. U 19. stoljeću na grobove se
nosila hrana jer se vjerovalo kako je dušama potrebna okrepa,
no taj se običaj s vremenom zamijenio cvijećem, osim
ponegdje u istočnom kršćanstvu. Paljenje svijeća bio je i
ostao običaj u svim religijama svijeta. Za duše mrtvih
vjernici pale svijeće na grobovima kako bi one
pronašle put u mraku, ali i kao znak sjećanja na
preminule, piše tportal.
