Najvažniji suborac Fidela Castra, argentinski liječnik Ernesto "Che" Guevara jedan je od velikih junaka kubanske revolucije. Slava koju je stekao kao neustrašivi i briljantni zapovjednik nadrasla ga je s godinama i pretvorila u mit latinoameričke gerile koji živi i pola stoljeća nakon Cheove smrti.
Cheov klasični portret s crnom beretkom na glavi i spokojnim
pogledom u daljinu, djelo fotografa Alberta Korde, šezdesetih se
godina u mnogim dijelovima svijeta pretvorio u simbol prosvjeda
protiv “američkog imperijalizma” i materijalizma zapadnog
kapitalističkog duštva.
Bio on na majici, na posteru u sobi studentskog doma ili kao
tetovaža na nadlaktici Diega Maradone, na svijetu teško da ima
raširenije slike od Che Guevare s beretkom. Izvučen iz povijesnog
konteksta, pretvorio se u simbol buntovništva mladih, a istodobno
služio kao marketinško oruđe kapitalističkih kompanija koje
njegovim likom lansiraju nove proizvode ili privlače nove
korisnike.
Che
je tako postao najvažniji eksponent revolucionarnog romantizma,
iako je osobno predvodio stotine egzekucija u kubanskim zatvorima
nakon pobjede revolucije 1959. godine.
Revolucionarni duh je jednom opisao kao “beskompromisnu mržnju
prema neprijatelju, koja čovjeka pretvara u učinkovit, nasilan i
hladnokrvan stroj za ubijanje”.
Rođen 14. lipnja 1928. u argentinskom gradu Rosariju, Ernesto
Guevara otkrio je svoj revolucionarni poziv tijekom dvaju dugih
putovanja Latinskom Amerikom. Tada je postao svjestan krajnje
neimaštine, nepravde i izrabljivanja koji su bili dominantni u
regiji.
Nakon neuspjela pokušaja da organizira otpor vojnom udaru kojim
je s američkom podrškom srušena vlada Jacoba Arbenza u Gvatemali
1954., mladi Guevara otputovao je u Meksiko.
Ondje je upoznao Fidela Castra koji ga je uvjerio da se pridruži
skupini protjeranih Kubanaca koji pripremaju invaziju na Kubu i
revoluciju protiv diktature Fulgencija Batiste.
Već poznat po nadimku Che i unaprijeđen u zapovjednika
zahvaljujući izvrsnom taktičkom snalaženju u gerilskom ratovanju,
Guevara vodi odlučnu bitku kubanske revolucije kod Santa Clare
koja je zapečatila sudbinu Batistina režima u prosincu 1958.
Nakon diktatorova bijega i pobjede revolucionara 1. siječnja
1959., Che je imenovan predsjednikom kubanske nacionalne banke, a
kasnije i ministrom industrije.
Njegova česta putovanja u inozemstvo u svojstvu ambasadora
revolucije često su ga vodila u Moskvu i druge socijalističke
gradove, gdje je progresivno gubio prvotni entuzijazam za
Sovjetski Savez. Kritizirao je golemu sovjetsku birokraciju i
oklijevanje SSSR-a da podrži revolucionarne pokrete u zemljama
Trećeg svijeta.
Tada se pojavljuju i glasine o sukobu s Castrom, a pošto Che
nestaje iz javnog života, sve su češća nagađanja da ga je vođa
revolucije dao pogubiti. Kasnije se saznalo da je Guevara otišao
u Kongo kako bi podržao tamošnje gerilce u borbi protiv
prozapadnih plaćenika.
Frustriran korupcijom i slabim borbenih duhom kongoanskih
revolucionarnih čelnika, Che se vraća na Kubu u ožujku 1966.
godine. Nekoliko mjeseci kasnije već je bio u Boliviji.
U toj andskoj zemlji, u središtu Južne Amerike, nada se da će
stvoriti zametak revolucije koja će proširiti kontinentom.
Nije, međutim, znao da bolvijski vojnici, inače slabo opremljeni
i obučeni, imaju obilatu pomoć CIA-e i američkih protugerilskih
stručnjaka. Ranjen je u borbi s bolivijskim vojnicima na
planinskom jugoistoku zemlje i uhvaćen živ.
Jedan od vojnika koji su ga uhitili, danas 79-godišnji Gary
Prado, toga se dana jasno sjeća.
“Nije skrivao identitet, sam je rekao tko je”, kaže Prado u
intervjuu za agenciju dpa. “Izgledao je poraženo. Kazao je,
ja sam Che Guevara i vredniji sam vam živ nego mrtav”, prepričao
je Bolivijac.
No bolivijske vlasti nisu tako mislile.
Iako nije bio nazočan egzekuciji, Prado ima objašnjenje. “U
Boliviji je tada maksimalna kazna bila 30 godina, a u zemlji nije
bilo strogo čuvanih zatvora. Gdje bismo ga držali 30 godina?
Sigurno bi bilo pokušaja da ga se osloboditi, pritisaka,
posjetitelja. Bio bi trajna smetnja”.
“Danas to zvuči grozno, pogubljenje bez suda”, nastavlja Prado,
“ali imajte na umu da je Che napravio isto stotinama ljudi na
Kubi i da se u ono doba nije toliko pričalo o ljudskim pravima
kao danas”.
Che Guevara je pogubljen u selu La Higuera 9. listopada 1967.,
dan nakon uhićenja.
“S obzirom na to kakav se mit o njemu kasnije stvorio, Che je
Kubi ispao korisniji mrtav nego živ”, hladno je zaključio Prado.
