Broj iseljenih iz Hrvatske rapidno raste. Službenih brojki još nema, ali neslužbeni podaci emitivnih zemalja u koje Hrvati posljednjih godina silom prilika odlaze, prelaze 200 tisuća ljudi
Da je stanje već odavno postalo alarmantno govori i sve manje
djece u hrvatskim školama. U sedam ih se ove godine neće održati
nastava, a u čak 95 nema upisanih prvašića…
Sve je manje dječje galame po školskim hodnicima, a neke su
sablasno tihe. Jedna od takvih je i Osnovna škola Vladimira
Nazora u Slavonskom Brodu. Ravnateljica Vesna Šimić:
“Kad sam došla u ovu školu, zatekla sam tisuću učenika u
školi, a sad ih imamo između 630 i 640. Rapidno opada broj
učenika, a posebno zadnje 2 do 3 godine. To su mahom mladi ljudi
koji su s obitelji otišli u inozemstvo, tako da ovaj trend
opadanja djece na žalost ne prestaje“, upozorava
Šimić.
Ništa bolje nije ni u Požegi. Ravnateljica tamošnje Osnovne škole
Antuna Kanižlića, Marija Samardžija:
“Situacija od koje se ježim, jer u zadnjih 5-6 godina mi
gubimo u prosjeku jedan cijeli razred, dakle depopulacija je
prestrašna! Ljudi iz prigradskih naselja, ali i također iz grada
uglavnom odlaze u Njemačku i Austriju i u jednom danu ja mogu
izgubiti ponekad po četvero djece. Kad kompariramo prošlu i ovu
školsku godinu, ne gubimo više jedan, već dva razreda“,
kaže Samardžija.
Ipak, broj upisanih prvašića daje naslutiti da nije sve tako
crno, jer se od godine do godine ne razlikuje baš previše.
Potvrdit će to i pomoćnica ministrice obrazovanja Lidija Kralj:
“Usporedimo li s prošlom godinom, to je otprilike dvije
tisuće djece manje u prvim razredima osnovne škole. Pogledamo li
malo više unatrag, brojka je otprilike ista kao prije 4 godine.
Ne bih rekla da je baš tako alarmantno i drastično smanjenje, ali
slažem se s vašom tvrdnjom da različite promjene utječu na to
koliko djece imamo u našim školama“, tvrdi pomoćnica
ministrice.
No brojke ne lažu. A one govore da se u sedam škola ove godine
nije oglasilo zvono, a u gotovo nevjerojatnih 95 nema upisanog
niti jednog jedinog prvašića. Stvar je u interpretaciji
statistike kaže ravnateljica Samardžija.
“Gospođa Kralj je u pravu. Ako gledate po našoj školi, mi
smo prošle godine imali 57 učenika, a sad imamo 59, ali ako
gledate ukupan broj koliko smo imali upisanih u cijeloj školi od
prvog do osmog razreda, tu je taj poražavajući podatak“,
zaključuje Samardžija.
Ne biste vjerovali, ali i za iseljenu djecu postoji rješenje u
obliku Europskih škola u kojima se školuju po hrvatskom
kurikulumu na hrvatskom jeziku. U jednom malenom Luksemburgu
postoji razred s 30 naše djece. Pa ako već odlaze od kuće, nek‘
se barem školuju na hrvatskom.
“U realnom okruženju, znači s učiteljicom koja je iz
Hrvatske, koja je studirala hrvatski jezik, učiti svoj jezik,
kulturu i ostale stvari. Dakle za one roditelje koji se s djecom
odsele izvan Hrvatske, i dalje postoji mogućnost da ostanu
povezani s matičnom kulturom, jezikom, da zapravo ne zaborave
svoj materinji jezik“, pojašnjava pomoćnica ministrice.
Može li Hrvatska na taj način vratiti kući djecu čiji su
roditelji obitelji povukli u egzodus?
“Drugi koji su otišli, imam takve informacije i njihove
izjave, da planiraju i ostati“, zaključuje priču
ravnateljica Osnovne škole Vladimir Nazor u Slavonskom Brodu,
Vesna Šimić.
