Mladen Šorgić Tigar (56), metalostrugar iz Benkovca, kasnije vojnik i izbjeglica, danas stanovnik Srpskog Miletića u Bačkoj, jedan je od zadnjih srpskih vojnika koji je napustio Krajinu tijekom akcije Oluja 1995. godine.
On i njegovi suborci više od 20 dana nisu uopće znali da se Oluja
dogodila. Proveli su pod oružjem u Hrvatskoj 12 dana i još devet
u Bosni, dok nisu stigli u Banja Luku i saznali što se dogodilo.
“Bila je neka čudna tišina nad Krajinom, popeli smo se na vrh
Klekovaču da vidimo što se događa, kad na kninskoj tvrđavi vijori
se šahovnica. Bili smo u šoku. Šahovnica je značila da je Knin
pao, ali što je bilo s Krajinom, nismo znali. Moja borbena grupa
od pet vojnika imala je specijalne zadatke na čuvanju
promatračnica po Dinari i bili smo odvojeni od svih.
Kretali smo se po šumama i gorama, teren smo odlično poznavali.
Hranili smo se na terenu, a samo kad smo po kuririma dobivali
pozive za nove zadatke išli smo u jedinicu. Baš u zadnje vrijeme
nas nitko ništa nije obavještavao”, priča Šorgić za Blic. Kaže da
su, čim su ugledali šahovnicu na Kninom, odmah su krenuli za
Bosnu.
“Išli smo planinama, zaobilazeći sela i gradove, prošli smo kraj
Livna, Grahova, Petrovca… To je trajalo danima jer smo hodali
samo noću, a danju smo se skrivali po šumama. U Banja Luku smo
stigli 26. kolovoza i tu smo prvi put čuli priču o porazu vojske
i egzodusu naroda”, prisjeća se Šorgić.
U Srbiji se oženio i sa suprugom otišao živjeti u Bačku. “Živimo
u velikoj neimaštini i ne znam više kako preživljavamo, valjda po
inerciji. Zdravlje mi je loše, imamo dvoje djece, sve smo
izgubili, a ništa nismo dobili. Čak i kuća u kojoj živimo pripada
UNHCR-u i ako je ne isplatimo, morat ćemo se seliti”, kaže
Šorgić.
Pročitajte više u Expressu.
