Požar koji je jučer izbio na zadarskom području i nošen burom rasplamsao diljem Ravnih kotara stvorio je kao na dionici autoceste A1 kod Benkovca. Zbog straha od vatrene stihije nekoliko desetaka vozača okrenulo je svoje automobile i krenulo vožnju u suprotnom smjeru.
‘To su ljudi koji su se vjerojatno u trenutcima kada se cesta
zatvorila bili na odmorištima. Ljudi su se također okretali kada
bi naišli na kolone, prešli bi u zaustavni trak i njime vozili
nazad’, rekao je Nedjeljko Prskalo, šef
operative sektora za održavanje HAC-a.
Na fotografijama s mjesta događaja vidljivo je da je stanje na A1
bilo van svake kontrole. Vozači koji su se kretali prema Benkovcu
okrenuli su vozila te krenuli nazad u suprotnom smjeru prema
Pirovcu, vozeći u obje prometne trake i u zaustavnoj traci.
Autocesta je na tom dijelu prvi put bila zatvorena na dionici
Benkovac – Pirovac u 9:50 sati, a potom je oko 11 sati zatvorena
relacija Zadar II – Šibenik. Nedugo nakon toga zatvorena je i
dionica državne ceste D27 Benkovac – Stankovci.
‘Stanje zbog požara na autocesti je pomalo kaotično u smislu
kolona koje su nastale na čvoru Šibenik gdje je kolona oko tri
kilometra te na čvoru Zadar II gdje je otprilike osam kilometara.
Također se velika kolona stvorila kod Pirovca, a bila je duga oko
devet kilometara’, rekao je Prskalo te dodao kako nema straha da
će se vatra približiti automobilima, a vidljivo je da je plamen
došao tik do autoceste kod Benkovca.
Zadarska je policija skupa s HAC-om nadzirana promet na terenu.
Glasnogovornik Elis Žodan kazao je da policija
nije okrenula vozače, već da su to napravili djelatnici HAC-a.
‘To nije bio propust. Preusmjeravanje vozača i vožnju u suprotnom
smjeru tražili su djelatnici HAC-a radi sigurnosti na prometnici.
To je bila regulacija prometa, a ne propust’, rekao je Žodan te
medije optužio da šire paniku.
Željko Marušić: Bolje se vratiti s pola pogrešnog puta, nego
nerazumno nastavljati dalje’
Prometni kaos izazvan jučerašnjom požarnom katastrofom komentirao
je i prometni stručnjak Željko Marušić te je
kazao kako je ova situacija dodatan, ali i presudan razlog za
uvođenje vinjeta na autocestama, već od 1. listopada 2017., na
sljedeći način:
– koristio bi se mađarski model fiskalizirane naplate
elektroničkim aplikacijama, povezan s registarskom oznakom
automobila, na kojeg možemo prijeći jednostavno i bez velikih
ulaganja
– uvođenje vinjeta povezalo bi se s početkom naplate cestarine na
svim gradskim obilaznicama, koje više ne bi bile besplatne
– cijene vinjeta: godišnja – 1000 kn, mjesečna – 250 kn,
15-dnevna – 150 kn
Uvođenje vinjeta donijelo bi 10 strateških koristi:
1. Prebacivanje glavnine prometa sa županijskih i državnih cesta
na znatno sigurnije autoceste zaustavilo bi zabrinjavajuće
negativne sigurnosne trendove u hrvatskom cestovnom prometu (bilo
bi znatno manje pogibeljnih pretjecanja i interakcija vozila s
pješacima, biciklistima i
mopedistima) te bi se Hrvatska, trenutačno među nekoliko prometno
najnesigurnijih zemalja EU-a, s aktualnom stopom smrtnosti 65
posto većom od europskog prosjeka, premda je od 2000. u cestovnu
infrastrukturu razmjerno uložila više od bilo koje druge europske
zemlje. Uz ostale, sustavne i sinergijske mjere, vinjete bi
spasile 30 do 50 života godišnje, a broj ozlijeđenih i invalidnih
osoba smanjio bi se za više stotina godišnje. Izravna,
procjenjiva korist bila bi veća od milijardu kuna godišnje, a
važnija, mogućeg smanjenja smrtnosti i ozljeđivanja, ne može se
ni procijeniti.
2. Spriječile bi se nepotrebne gužve i zastoji, u vršnom bi se
opterećenju protočnost autocesta povećala 20 posto te bi se u
slučaju požarnih katastrofa, poput jučerašnje, ili orkanskih
bura, omogućilo nesmetano disperziranje i rasterećenje prometa na
lokalne, županijske i državne ceste.
3. Poboljšale bi se hrvatske turističke reference, omogućio bi se
dolazak znatno većeg broja turista na obalu i u ostala područja,
sezona bi se znatno produljila te bi ukupni sinergijski učinak na
turizam, već u sljedećim godinama, donio tri do četiri milijarde
kuna dodatne sezonske dobiti, a dugoročno više od deset milijardi
kuna godišnje.
4. Ubrzao bi se razvoj gospodarstva i poljoprivrede, jer bi se
olakšao i pojeftinio protok ljudi, robe i kapitala, potaklo bi se
i olakšalo otvaranje gospodarskih zona i područja ekološke
poljoprivredne, uz slične pozitivne i sinergijske financijske
efekte kao u turizmu. Olakšao bi se dolazak stranih investicija,
postali bismo znatno konkurentniji…
5. Porasla bi vrijednost koncesija zona, objekata i usluga na
autocestama, zemljišta, objekata i nekretnina uz autocestu te u
cijeloj Hrvatskoj, posebice na obali, ali i u ruralnim sredinama.
6. Smanjila bi se emisijska i zvučna zagađenja okoliša uz
državne, županijske i lokalne ceste, što bi bio poticaj ekološkoj
poljoprivredi i turizmu u unutrašnjosti. Usto bi se smanjila
njihova habanja i oštećenja te znatno reducirali troškovi
održavanja.
7. Potpuno bi se onemogućile financijske nepravilnosti,
malverzacije i krađe u sustavu, povezane s rukovanjem gotovinom
te mogućim manipulacijama popustima, bonusima i ENC-uređajima.
8. Sustav Hrvatskih autocesta postao bi znatno jeftiniji, bez
nepotrebnih režijskih, energetskih, kadrovskih i ostalih troškova
na naplatnim kućicama, uštedjeli bismo na nepotrebnom
postavljanju i održavanju složenog i osjetljivog sustava
elektroničke naplate.
9. Znatno bi se olakšala i pojeftinila izgradnja novih ulazaka i
izlazaka s autoceste, područja između većih centara bi poslovno,
poljoprivredno i turistički “prodisala”. Autocesta bi spajala,
umjesto razdvajala područja u okolici. To bi dodatno generiralo
povećanje sigurnosti.
10. Povećao bi se standard i kvaliteta života građana, što bi, uz
ostale pozitivne učinke, povoljno utjecalo na demografiju. To je
iznimno važno u aktualnoj dramatičnoj demografskoj situaciji.
Apeliram ne resorno ministarstvo i Vladu da, vodeći računa o
najvažnijim nacionalnim interesima, prestanu naručivati
nesustavne i površne analize isplativosti uvođenja vinjeta, za
koje većina građana vjeruje da će ih unaprijed proglasiti
neisplativim, odnosno osnivati povjerenstva koja nestručno i
tendenciozno zanemaruju većinu prethodno navedenog, bitnog.
Svaku kunu, za koju bi netko pomislio da ćemo je izgubiti u
usporedbi sa sadašnjim modelom naplate, pametno promišljenim
vinjetama nadomjestili bismo deseterostruko. A izvjesno, povećala
bi se i izravna naplata cestarine, na što upućuju slovenska
iskustva. Time bismo i znatno lakše vraćali velike rate kredita
podignutog za izgradnju autocesta, čija je trećina ionako
generirana lošom organizacijom, poslovnim nepravilnostima i
kriminalom, za što je izravno kriva država.
Prema indijskoj poslovici, bolje se vratiti s pola pogrešnog
puta, nego nerazumno nastavljati dalje. Vinjete su najbolje
prijelazno rješenje do uvođenja satelitske naplate na svim
prometnicama (gradskim, županijskim i držanim cestama te
autocestama), što nije realno očekivati prije 2030.
Dotada će sama autoindustrija ponuditi sva potrebna hardverska i
softverska rješenja za to.
Sve što bismo u međuvremenu uložili u sustav elektroničke
naplate, koji također troši energiju i resurse, usporava promet,
potpuno ne rješava rasterećenja u slučaju požarnih katastrofa i
orkanskih bura te ima problema s pouzdanošću, nepovratno ćemo
izgubiti. A riječ je o golemim sredstvima.
