
Riječki gastroenterolozi prvi u Hrvatskoj izveli su transplantaciju fekalne mikrobiote, odnosno prijenos normalne crijevne flore u 84-godišnju bolesnicu, čija je teška infekcija bakterijom Clostridium difficile nakon zahvata posve izliječena, a sluznica crijeva posve oporavljena, rekao je u ponedjeljak na konferenciji za novinare ravnatelj KBC-a Rijeka Davor Štimac
O tom zahvatu, uz ravnatelja Štimca, govorili su i gostujući
stručnjak iz Njemačke Peter Malfertheiner, predstojnica Kliničkog
zavoda za kliničku mikrobiologiju Maja Abram, pročelnica Zavoda
za gastroenterologiju Sandra Milić i specijalistica
gastroenterologije Irena Krznarić Zrnić. Transplantacija je
obavljena su suradnji s profesorom sveučilišta u Magdeburgu i
direktorom edukacijskih programa Europske asocijacije za
gastroenterologiju , endoskopiju i nutriciju Peterom
Malfertheinerom, nakon što je takav zahvat prije dvije godine
prvi puta obavljen u Magdeburgu.
Prijenos fekalne mikrobiote napravljen je u bolesnice iz Ogulina,
koja je imala teški oblik upale debelog crijeva uslijed infekcije
s Clostridium difficile, nakon što je bolovala od upale pluća, a
infekcija se razvila kao posljedica primjene antibiotika. Davalac
je bila bolesnici nepoznata, mlada osoba kod koje su provedena
sva potrebna testiranja, a metoda je primijenjena u dva navrata u
razmaku od tjedan dana, apliciranjem pripravka stolice putem
kolonoskopa.
Kako je rečeno, transplantacija fekalne mikrobiote ili prijenos
fekalne mikrobiote oblik je liječenja infuzijom tekućeg filtrata
stolice zdravog davatelja u crijevo primatelja, kako bi se
normalizirala crijevna flora, odnosno prijenosu posebno obrađene
stolice od zdravog donora primateljima koji pate od teške
infekcije i bolesti probavnog trakta , a otporni su na
antibiotike. Poremećaj crijevne flore primatelja najčešće je
posljedica primjene antibiotika i uzrok razvoja infekcije
bakterijom Clostridium difficile. U osnovi patogenog mehanizma je
suzbijanje normalne crijevne flore, zbog čega dolazi do
prerastanja te patogene bakterije. Zbog česte primjene
antibiotske terapije, osobito u bolničkim uvjetima, incidencija
infekcije sa Clostridium difficile posljednjih je desetljeća u
porastu.
Koncept fekalne mikrobiote u liječenju gastrointestinalnih
poremećaja ljudi uslijed trovanja hranom opisan je još u Kini
prije 1700 godina, a primjena u veterini spominje se u 17.
stoljeću. Primjena u liječenju teške upale crijeva opisana je još
1958., ali je rutinska primjena zaživjela u svijetu tek
posljednjih desetak godina.
Fekalna mikrobiota je prirodna metoda kojom se postiže
normalizacija različitosti crijevne flore u pacijenata oboljelih
od infekcije s Clostridium difficile difficile, sa stopom
kliničkog izlječenja većom od 85 posto. Tekući filtrat stolice
može se primijeniti putem uske savitljive cijev, koja se
plasira kroz nos u želudac odnosno dvanaesnik ili tijekom
pregleda debelog crijeva izravno u debelo crijevo, a moguća je
primjena u obliku klizme ili kapsula.
Najčešća i jedina službena indikacija je opetovana ili teška
infekcija crijeva, no metoda fekalne mikrobiote je pokazala
rezultate i u liječenju funkcionalnog poremećaja i upalne bolesti
crijeva. U tijeku su studije o primjeni u više bolesti, od
debljine i metaboličkog sindroma, do neuropsihijatrijskih
oboljenja poput multiple skleroze, Parkinsonove bolesti i
autizma. Dio regulatornih tijela u svijetu tretira suspenziju
fekalne mikrobiote kao lijek, a dio kao oblik transplantacije
tkiva. Postupak fekalne transplantacije relativno je tehnički
jednostavan i ne iziskuje testiranje podudarnosti, kao što je to
slučaj u klasičnim transplantacijama organa, a u liječenje je
uključen tim koji čine gastroenterolog, mikrobiolog i infektolog.
Iz riječkog KBC-a naglašavaju da crijevna mikrobiota zbog svoje
složenosti ima potencijala utjecati na mnoštvo fizioloških
funkcija, uključujući metabolizam, imunitet i neurološki razvoj
te da ima još dosta neodgovorenih pitanja, koja se odnose na
probir i odabir davatelja, standardizirane protokole i dugoročnu
sigurnost. Davatelji stolice su zdravi dobrovoljci, najčešće iz
bolesnikove neposredne okoline, koji ispunjavaju potrebne
kriterije.



