Donosimo otvoreno pismo udruge Žene u Domovinskom ratu - Zadar u kojem se obraćaju gradskoj vijećnici Ireni Dragić i nude svoj osvrt na njezin odnos prema hrvatskim braniteljima
Jedan Zadranin kaže, kako svi Zadrani lažu, pa sad da li taj
Zadranin laže ili govori istinu, ako laže znači da govori istinu,
a ako govori istinu znači da laže.
Jedino što je Bog pravedno podijelio narodu to je pamet, jer
naprosto svi misle kako je imaju sasvim dovoljno. Tako i naša
draga vijećnica, njezina narav ne traži oslonca, ona je
samosvjesna, emancipirana, ambiciozna, zna da o njezinoj
dugoj antifašističkoj, partizanskoj obiteljskoj časti ne može
nitko govoriti, ona je ta koja ima oštar vid i koja razlikuje
zaslužne od nezaslužnih laskavaca.
Ona shvaća svoj vijećnički mandat potpuno ozbiljno i želi sve
otkriti, pa će tako najprije prokazati one koji su lažni. I tako
naša draga vijećnica, odluči krenuti u bitku protiv
gradonačelnika, duboko, široko obuhvatno, kroz sredinu, kao prava
ratnica.
Taktika je svoju političku putanju učiniti nepovratno uzlaznom,
to je naučila od svojih slavnih predaka. Zahtjev koji je pred nju
postavila partijska organizacija jest: gradonačelnikova
politička egzekucija.
Sve je pomno pripremila, medijski streljački vod na prvu crtu, a
sukladno staroj hrvatskoj paradigmi, pravi proboj doći će s
desnog boka, tu su oni čvrste ruke na srcu, plitke pameti i
podaničke glave. Iako će to biti napad, koji je već viđen stotinu
puta, nema izgleda da će netko s desnog boka progovoriti i stati
u obranu, jer mentalni robovi samo slušaju zapovijed svoga
gospodara.
Ali eto ima još onih koji stoje na dvije noge, i koji će spremno
i nesebično stati u obranu svog čovjeka, bez ikakve kalkulacije,
braniti najveće čudo koje se dogodilo ovoj ludoj zemlji, a to je
HRVATSKI BRANITELJ.
Draga vijećnice, nema puno godina kako je ovaj grad živio u ratu,
bilo je nevrijeme i u njemu ono ničije vrijeme. U tom vremenu
živjele smo i mi članice ove male udruge, prikupile smo kao žene
24.000 dana u borbenom sektoru i 6.000 dana u neborbenom sektoru,
osim toga među nama ima onih koje su izgubile svoga brata, muža,
sina, ima i onih koje su zajedno sa svojom djecom ostale u utrobi
ovoga grada, kako bi svjedočile njegovu patnju. Uglavnom smo
neškolovane, ognjištarke, vlajnetine (imamo i dvi tri bodulice),
nas nitko ne voli i ne podržava.
Zato ćemo vam reći sve što mislimo, našim prizemnim i običnim
riječima koje će isključivo izaći iz naših napuklih duša i
kockastih glava. U daljnjem tekstu obraćamo vam se bez
uvažavanja, jer smo uza sve ovo još i prilično nepristojne.
Odlaskom neprijatelja grad je mučno opustio. Javile su se muhe,
koje bi sada jele nepojedeni zalogaje po rovovima. U te muhe
spadaš i ti oštroumna vijećnice. Ti bi sada prekopavala po ratnim
putovima, ti bi proučavala koliko košta nečija bol, gubitak ili
doprinos. Ti koja nemaš nikoga u svojoj bližoj ni daljnjoj
rodbini tko je u tom našem čudesnom velikom vremenu,
jednu jedinu noć, proživio s puškom u ruci na
prilazu našeg napadnutog grada, nekoga tko je jedan jedini sat,
minutu, sekundu, bio izložen čeliku četnika i oficirčina JNA dok
mu je grad umirao pred očima. Imaš li ikoga, u svojoj blizini tko
je podijelio trenutak straha ili radosti pobjede nad jačim i
moćnijim, imaš li ikoga tko je umro da bi Hrvatska i Zadar mogli
živjeti, imaš li uopće ikoga tko je želio Hrvatsku?
Ti se usuđuješ govoriti o hrabrosti onih koji su svaki dan
vidjeli barem jedne usnule hrvatske oči, čuli hropac poginulog
dok je izdisao na rukama preživjelog.
Tebi se Hrvatska dogodila, i to buntom tih beveznjaka što išli u
smrt da bi ti mogla danas trabunjati u gradskom vijeću o
pravednosti, istini i laži.
O tome ti ne možeš govoriti, o tome mogu govoriti samo oni koji
nosili su križ ovog naroda, oni koji su otkupili sve grijehe
tvojih partizanskih i antifašističkih predaka, sve one greške
ZAVNOH-e I AVNOJ- e, oni mogu govoriti argumentirano što
znači biti pravi hrvatski čovjek, čovjek do kraja. A ne ti
lažljiva skrabantica, intelektualna glumica koja nema niti jednu
ranu iz tog vremena.
Znaš li tko su oni bili, radničko, težačka dica, bilo je i
lijevih i desnih, vjernika i nevjernika, ali nema
niti jednoga iz loze jugoslavenske koja je drmala po ondašnjim
institucijama i šefovskim mjestima, nema niti jednoga iz
komiteta, partije i ostalih crvenih brabonjaka. Dok su oni pravi,
pomireni, odlazili u rovove, tvoji su odlazili u nadzorne odbore
i institucije Hrvatske države, uspinjali se u svojim politikama
jada i čemera, antihrvatskog svjetonazora do neslućenih
pozicija, i danas nažalost žive nepodnošljivo lako od naših rana
na križu, kako ironično.
O čemu govoriš, o mukama koje si preživjela u podrumu sa svojim
slatkim djetetom u naručju, pa mi te pitamo kako si pristala da
te ti lažni brane, kako si pristala da oni brane tvoje dijete. O
boli govoriš, pa pitamo te, je li majku našeg gradonačelnika
boljelo, je li ona što proživljavala dok je čekala svog sina
kojeg je krvavo svojim težačkim rukama školovala, da se vrati s
bojišnice.
Ti si intelektualka, profesorica, pa zašto se nisi priključila i
pomogla kao što je to učinila jedina Hrvatska inteligencija koja
je stala uz svoj narod, naši liječnici, istinski heroji našeg
rata.
Kako se nadimaš svojom teorijom zamjene teza, pa se usuđuješ
zvati na red i subranitelje našeg gradonačelnika, koji su ti
uputili jedno uljuđeno i pristojno pismo, u kojem su ti pokazali
da se svog napadnutog čovjeka uvijek mora i treba braniti, jer za
to postoje uvjerenja i vrijednosti koje su zajedno usvojili u
ratu. Lažeš kako su te napali i obrušili se na tebe, pa tko si
ti, ti možeš reći sve, ti možeš prozivati svakoga, ali tebi se
kao uvaženoj vijećnici ne smije ništa reći ni odgovoriti. Ma
krasno, upravo onako partizansko, antifašistička demokracija.
Ti nisi dostojna niti izgovoriti ime TERMIT-a, jer među njima je
bilo golobradih dječaka koji nisu bili ni punoljetni, a
otišli su braniti tvoje slatko dijete, braniti od onih sa kojima
si ti rasla i živjela. Oni su preživjeli pa imaju svako moralno i
ljudsko pravo braniti svoga branitelja, i mi ćemo to uvijek
činiti sviđalo se to tebi ili ne. Nitko nas neće ušutkati, jer
branitelj i Hrvatska su iznad svih nas.
Ti bi htjela da se ljudi srame statusa branitelja i statusa
HRVI-a. Pa vidiš, mi se baš s time ponosimo, a da nam je samo
znati što bi netko tvoj dao, da je samo jedan dan nazuo
pješadinke srbijanke pa s njima gazio po zemlji Hrvatskoj.
Ti si jedna obična muha, muha koja baca upljuvke, ali ima i gorih
od tebe, a to su oni koji sjede s desna, oni koji su ostali u tom
trenutku sjediti i šutjeti. Oni su gori, jer se ne mogu uspraviti
na dvije noge i podići svoj glas, barem zbog onih kreposti u
grobovima, pred koje će jednom morati doći tamo gore, doći i
priznati da su bili slabi i jadni. Oni su nama gori od tebe, jer
danas u Hrvatskoj uopće nije važno tko te napada, važno je
tko te brani.
Gori od onih koji su nas napadali, samo su oni koji nas nisu
branili, kako onda tako i sada, drugo vrijeme ali ista sudbina.
Kako si ti velika antifašistica, pa kako te nikad nismo vidjeli
stajati ispred križa, tamo na groblju zadarskom, preko četiristo
života na njemu je zapisano, za grad, u čijem si ti vijeću. Zašto
nikad nisi došla ispred tih divova i nabrojila imena, da samo
znaš kako se umoriš nabrajajući preko četiristo imena, imena
ljudi ili bolje reći nadljudi što život su dali za slobodu, i za
tvoju slobodu i slobodu tvog djeteta. Ljudi su izginuli, u želji
i patnji da stvore zemlju naših snova, a ti to još ne znaš, jer
nikad nisi došla pred križ onako ljudski, partizanski,
antifašistički.
Nedavno je bila je prilika da se pridružiš i povorci kroz naš
grad, kada su naši sugrađani, muslimani odavali počast žrtvama
Srebrenice, nisi došla, nisi mogla odvojiti niti sat svog
velevažnog života da se pokloniš žrtvi nedužno ubijenih.
Usuđuješ se govoriti o našim ranama, o našem križu, sram te bilo,
razočarala si čak i svoje birače i to ne samo kao žena, nego kao
socijaldemokratkinja, antifašistička sljedbenica i drugarica.
Zadar je izabrao svog gradonačelnika, on je otac četvero djece,
suprug hrvatske braniteljice, hrvatski branitelj,
dragovoljac, veteran, ratni vojni invalid, liječnik, humanist,
humanitarno djeluje od 2005. godine u Zadarskoj podružnici Lige
protiv raka, a za predsjednika Lige izabran je 2013. godine,
vjernik, katolik, intelektualac, potomak loze najstarijih
zadrana, ugledni zadranin, ima 23 godine radnog iskustva u
struci.
On je već sada ispunio mjeru postojanja, Bog ga je poslao na ovu
zemlju kao Hrvata, i on je sve uvjete svevišnjeg ispunio, i
uopće nije važno kakav će biti gradonačelnik, a ponajmanje je
važno hoće li se to tebi i tvojim partijašima sviđati.
On je za nas zadrane, Branko Dukić, dečko iz susjedstva,
stanarac, pravi, veliki, pošten i jednostavno najbolji izbor za
Zadar. Sve što u životu ima sam je stvorio uz pomoć svojih
poštenih roditelja, a ono što je najvrjednije u njegovom
poslanju, neprocjenjivo je blago od tisuću novih života koje je
primio na svoje ruke u zadarskom rodilištu.
I za kraj jedna preporuka, bavi se nečim konstruktivnim,
stvaralačkim, boljim, pridonesi svom gradu barem u miru, kada
nisi bila spremna to napraviti u vremenu kada je to starom
tvrdoglavcu bilo najpotrebnije, sve poslije toga je povijest.
Ako bude trebalo, predočiti ćemo ti popis članica naše udruge sa
svim podacima, ime prezime MBO, OIB, adresa stanovanja, imovinske
kartice, status braniteljice, dokaz ranjenih, poginulih i umrlih
članove naših obitelji i naravno i uvid u sve privilegije od
kojih živimo jer smo bile u Domovinskom ratu. Mi smo svakog
utorka u našoj udruzi, dođi i napravi reviziju. Kao što reče
veliki ratni heroj i tvoj partijski drug nesme ništa da bude
lažno. Dođi razveseliti ćeš nas, čekamo te.
Za kraj, jedna besplatna intelektualna usluga, imaš jedno ime na
križu, čovjek je mobiliziran u ponedjeljak, u 8 sati ujutro,
istog ponedjeljka u 11:35 poginuo je, što misliš što mu piše u
ratnom putu, pa valjda da je bio Hrvatski vojnik 4 sata, a
obitelj ima sve privilegije, mirovinu i uspomenu na svog sina,
njegovo ime piše na središnjem križu u zadarskom gradskom
groblju.
Svojim bistrim okom i britkim jezikom moraš ciljati u
sridu, da ne pogodiš u ništa.
Što se naš tiče, jadnija si, nego što si bila!
Članice Udruge “Žene u Domovinskom ratu-Zadar”
