prenosimo u cijelosti

Odgovor gradonačelnika Branka Dukića vijećnici Ireni Dragić o statusu ratnog vojnog invalida

Bojan Bogdanić

Zadarski gradonačelnik Branko Dukić odgovorio je na pitanje vijećnice SDP-a Irene Dragić o statusu ratnog vojnog invalida.

S obzirom da mi je javno postavljeno nekoliko pitanja o statusu
ratnog vojnog invalida od strane vijećnice Gradskog vijeća, Irene
Dragić, ovim putem također javno odgovaram.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Zadra, na
postavljeno vijećničko pitanje na istu temu, potvrdno sam
odgovorio da jesam ratni vojni invalid 20 % i to zbog ozljede
koljena. Ne ističem to javno jer ima puno teže ranjenih, te se
osjećam manje vrijednim u odnosu na njih.

Moji suborci su reagirali na Vaše pitanje jer su u pravu kada
kažu da je Vaša namjera diskreditirati mene i prokazati kao
lažnog invalida i na to se ne morate ljutiti, kao što se ni ja ne
ljutim na Vaša slijedeća pitanja.

Dakle, 05. kolovoza 1995. g zaprimili smo poziv da je na predjelu
Dulibe pokraj Tulovih greda vozilo veze nagazilo na tenkovsku
minu. U vozilu je bilo četiri pripadnika Termita, od toga trojica
lakše stradalih i jedan pripadnik teže. Ne moram Vam naglašavati
da je toga dana situacija na prvoj crti bojišta bila izuzetno
zahtjevna i teška. Pri dolasku na to mjesto pružili smo pomoć
našem teško stradalom prijatelju.

Uz put, niz vrh Dulibe, gdje se odvijala akcija spašavanja
ranjenog suborca, bilo  je i vozilo koje je gorjelo. Problem
je bio taj što je vozilo bilo puno streljiva koje se
nekontrolirano ispaljivalo u svim smjerovima, te je tom prilikom
došlo i do moje ozljede koljena zbog moje loše procje terena i
pada. Teško stradali branitelj, vojnim je helikopterom prevezen u
KBC Rijeka i ovim putem, još jednom, iskreno zahvaljujem cijelom
timu te posade koja je uvelike zaslužna da je moj prijatelj danas
živ i ponosan građanin ovog grada, 100 % ratni invalid.

Prilikom ozljede koljena osjetio sam oštru bol, koja je trajala
kratko uz otok. Mogu naglasiti da sam i završio akciju “Oluja”
bez izostanka. Nakon akcije javio sam se ortopedu te je liječenje
bilo konzervativno. U daljnjem tijeku moje bolesti, da ne duljim,
koljeno biva tako nestabilno da mi je ispadalo i pri plesu. Kad
se i to dogodilo odlučio sam ga operirati. Učinjena je
rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta uz resekciju većeg
dijela medijalnog meniskusa i obrade hrskavice zgloba.

Od invalidnosti sam oslobođen dijelom poreza na dohodak, primam
114 kn invalidnine. Nisam još došao na red za kredit ili stan.
Kao liječnik svojim prihodima sam mogao sam dignuti kredit i
izgraditi kat obiteljske kuće u koji sam uselio prije osam
mjeseci. Do tada sam živio s roditeljima.

Ratni put potpisan mi je od više zapovjednika, s obzirom da sam
bio i u više postrojbi. Završni dio ratnog puta potpisan mi je od
strane zapovjednika Ivice Arbanasa.

Prema ljudima koji su teško stradali, kao na primjer, moj
prijatelj, osjećam se manje vrijednim, ali to ne znači da se
stidim već sam ponosan na sve, pogotovo jer sam tada hodao uz
divove našeg vremena.

Iz naše mreže
Povezano
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@ezadar.hr ili putem forme Pošalji vijest