Arbitražni sud za granični spor između Hrvatske i Slovenije donio je odluku da velika većina Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale pripada Sloveniji .
Ovakvom je odlukom Slovenija dobila i više
teritorija nego dogovorom Račan-Drnovšek iz 2001.
godine, koji su postigli tadašnji hrvatski premijer
Ivica Račan i tadašnji slovenski predsjednik Janez Drnovšek.
“S obzirom na ribolovno područje koje zahtjeva Hrvatska, a uzevši
u obzir primjere koje su prethodno analizirani…Sud smatra da je
delimitacijska granica ona koja prati liniju obje
strane, i da je sporazum tj.linija koja je bila određena 2001.
odgovara pravoj granici i da se smatra pravom granicom”, objasnio
je sudac presudu o granici u Piranskom zaljevu.
“Slovenija je podnijela zahtjev za pristup
međunarodnim vodama ili alternativno kao povijesnim granicama
koje su postojale prije razrješenja jugoslavenskih
granica i smatraju se automatski pripisanim slovenskim
granicama”, započeo je ranije čitati sudac.
Slovenija smatra da vode pripadaju njima, dok hrvatska smatra da
se nikada nije radilo o međunarodnim vodama te vjeruje da se
radimo o vodama Jugoslavije.
“Hrvatska smatra da Jugoslavija nikad nije odredila završnu
liniju tog zaljeva te da ona ne odgovara službenoj karti te da
taj zaljev nije bio dio internih voda. Sud kaže da nasuprot
hrvatskim zahtjevima, i potvrđuje da do 25.06.1991. to je
područje bilo dio jugoslavenskih internih voda, te da granica
razgraničenja se nalazi na rtu Savudrija u
Sloveniji.
Budući da se zaljev smatrao dijelom internih voda, i nakon
raspada SFRJ je ostao takav i zadržava stečeni status. Odlučuje
se da zaljev ima status internih voda te Sud mora odlučiti o
mjestima delimitacija tih voda. Granica razgraničenja mora biti
odlučena po istim principima prema onima koje se primjenjuje na
kopnene granice. Gledat će se u ovom slučaju na ribolovne
interese i na položaj policijskih patrola u ovom slučaju”, kazao
je sudac.
Ne postoji ekskluzivno pravo za uspostavljanje ribolovnog
područja, no s obzirom na teritorijalni raspon Sud smatra da
granice ribarskog područja prema onime iz ’62. koje su i kasnije
potvrđene, Sud smatra da je Slovenija organizirala ribogojilište
u tom dobu, dok Hrvatska nije, niti je upravljala tim područjem.
Nakon toga je sud raspravio položaj policijskih kontrola na tom
području, pozivajući se na povijesne slučajeve. “Važno je
napomenuti da je slovenska policija bila aktivnija od
hrvatske i da je Slovenija bila aktivnija u problematiku
sprječavanja zagađenja mora u prošlosti”, napomenuo je.
Sloveniji pristup otvorenom moru, ali uz “hrvatski pristanak”
Budući da nema mjesta gdje je teritorijalno more
Slovenije direktno spojeno na otvoreno more, Tribuna je
naveo članak 4 arbitražnog sporazuma, prema
kojemu Tribunal ima dužnost odrediti slovenski
“Junction” i to učiniti s međunarodnim pravom.
Sudac je zaključio da će na području ‘”junctiona”
postojati područje komunikacije u svrhu neprekinutog pristupa od
i do Slovenije, čime se Sloveniji omogućuje pristup
otvorenom moru, ali uz “hrvatski pristanak”.
Područje Svete Gore je hrvatsko
Sudac je kazao da se u slučaju Svete
Gere “katastarske granice poklapaju i da je
ta granica uspostavljena kao važeća”.
Kazao je i da je Tribunal također razmotrio zahtjev Hrvatske za
“nijedan slovenski entitet ne smije ostati u postrojenju na
Svetoj Geri u hrvatskoj općini koja se tamo nalazi”. Sudac je
rekao da područje jest dio hrvatskog teritorija, no nema
jurisdikciju da bi zadovoljio na ovaj zahtjev u pogledu
slovenskog civilnog i vojnog osoblja na tom području.
Granica oko rijeke Dragonje prati rijeku granicu i prolazi
sredinom te rijeke
Sud je nastavio s čitanjem odluke i obrazloženja za regiju Istre,
i dalje se pozivajući na povijesne dokumente, katastarske
zahtjeve i karte.
S obzirom na područje oko mjesta Klada i Šušak
na drugoj strani, katastarski zapisi, sud je donio zaključak da
su važeći zapisi hrvatske strane.
Granica oko rijeke Dragonje prati rijeku granicu i prolazi
sredinom te rijeke.
