Medicinska intervencija nakon tragedije na Velebitu, u kojoj je život izgubila 14-godišnja djevojčica, istaknula je u pravi plan problem hitne medicinske pomoći u teško dostupnim područjima, na koji Hrvatska još nema pravih odgovora
Medijska izvješća ističu da je zbog zabačenosti lokacije i lošeg
makadamskog puta ekipa hitne medicinske pomoći imala problema
naći lokaciju na Velebitu, što je produljilo vrijeme potrebno da
se pomogne unesrećenoj.
Djevojčica je nađena teško ranjena i pri svijesti, da bi u
trenutku dolaska hitne pomoći već bila izgubila svijest, te
tijekom vožnje preminula u kolima hitne pomoći.
Hrvatski dužnosnici više su puta isticali kako u Hrvatskoj
djeluje helikopterska služba koja omogućuje svima brzu i
učinkovitu pomoć.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je u nedjelju, u
povodu pokazne vježbe
Hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji, da će svaka osoba dobiti
potrebnu žurnu intervenciju.
Svjedoci smo rada briljantne ekipe MUP-a i Zavoda za hitnu
medicinu, ovako Hrvati pristupaju tome, rekao je Kujundžić
dodavši da helikopter od dojave polijeće za 5 do 10 minuta, zbog
čega možemo biti ponosni i zahvalni. Naglasio je da vježba
potvrđuje kako je isto na cijelom Jadranu, od Krka, gdje je jedna
ekipa, do Splita i Dubrovnika.
No, dva dana nakon toga, ni jedan helikopter nije poletio prema
bespućima Velebita, iako se mjesto nesreće nalazilo samo oko 35
kilometara udaljenosti od zračne luke Zemunik ili oko 130
kilometara od Rijeke u kojoj djeluje jedan od helikoptera HHMS-a.
U gospićku bolnicu, prema dostupnim podacima, hitna služba
je nakon sat vremena od dojave dovela beživotno tijelo
nesretne djevojčice.
Je li HHMS trebala biti angažirana u ovom
slučaju?
Iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje kažu da helikopteri
nisu u njihovoj nadležnosti jer je HHMS područje odgovornosti
Hitne medicinske službe, koje je regulirano ugovorom između
MORH-a i Ministarstva zdravstva. Državna uprava odlučuje o
“podizanju helikoptera” kad se radi o akcijama spašavanja, a to
je druga kategorija.
Iz Ministarstva zdravstva nisu odgovarali na pozive ili mailove
ni u četvrtak niti u petak.
Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević
odgovorila je kako je to hipotetsko pitanje. Točan odgovor može
se dati nakon dostupnog nalaza sudske obdukcije, kada će se znati
točno o kojim se ozljedama radilo. Postoje ozljede nespojive sa
životom – neke od njih istog časa, a neke nakon par minuta ili
npr. pola sata.
Kad se o takvim ozljedama radi nitko ne može učiniti ništa, kaže
Grba-Bujević i naglašava da je u tom slučaju, po dosad dostupnim
podacima, hitna pomoć radila sukladno pravilima struke i dala sve
što se moglo. Bez obzira na ishod, zaslužuju pohvalu za sve što
su napravili, dodala je.
Kako do “zlatnog sata”?
Taj slučaj još više ističe u prvi plan potrebu za HHMS-om, o čemu
se povremeno govori u javnosti i što nitko ne osporava.
U siječnju 2016. završio je pilot-projekt korištenja HHMS-a u
Hrvatskoj, u okviru kojeg je obavljeno 219 hitnih intervencija.
Tada je rečeno da se HHMS pokazao kao odličan servis zahvaljujući
kojem su intervencije obavljene znatno kraće od “zlatnog sata”
(vrijeme od životne ugroze do zbrinjavanja pacijenta u
zdravstvenoj ustanovi).
Kao potpora nastavku projekta vlastima je predana peticija s više
od 12.000 potpisa, u kojoj se tvrdi da Hrvatska treba takvu
službu, i to ne samo na otocima, gdje se preko ljeta s turistima
broj stanovnika utrostručuje, nego i u zabačenim ruralnim
dijelovima Hrvatske.
Pomoćnik ministra za vrijeme pilot-projekta Miljenko Bura kazao
je da se novac za nastavak projekta može pronaći unutar
zdravstvenog sustava i izvan njega, kroz programe i projekte
sigurnosti u prometu, druge projekte osiguranja ili boravišne
pristojbe.
Viši medicinski tehničar Zavoda za hitnu medicinu
Splitsko-dalmatinske županije i član hitnog medicinskog tima
Goran Franić upozorio je da “trenutno otprilike 30 posto
stanovnika Hrvatske nema jednaku dostupnost hitnog medicinskog
zbrinjavanja, koje im jamče Ustav i zakoni”.
Svakome tko živi 80 i više kilometara udaljen od neke bolje
bolnice, u kojoj se mogu raditi kompliciraniji zahvati, nije
dostupna jednako kvalitetna medicinska hitna skrb, rekao je
Franić.
Tureček: sadašnja helikopterska služba
surogat
Predsjednik Udruge HELP – Helikopterima liječnici pomažu Mladen
Tureček kaže da Hrvatska, bez obzira na tvrdnje mjerodavnih, nema
HHMS nego njegov surogat. Zapravo, Hrvatska je samo djelomično
pokrivena helikopterima, i to ne uvijek po standardu koji se
podrazumijeva, kaže on.
Sada su za te potrebe na raspolaganju dva vojna helikoptera, u
Splitu i Rijeci, i jedan policijski u Dubrovniku. S helikopterima
MORH-a moguće je ostvariti samo medicinski prijevoz.
HHMS podrazumijeva da se na poziv unesrećenoga u roku tri minute
diže helikopter s doktorom i ide po ugroženu osobu po GPS
koordinatama. Obzirom na male dimenzije, takav helikopter slijeće
u blizini ugroženoga, liječnik ga stabilizira i odvozi u ustanovu
koja mu može spasiti život za manje od 60 minuta. To je
medicinski “zlatni sat”, kaže Tureček.
S druge strane, da bi vojni helikopter poletio u pet minuta
trebao bi imati stalno upaljene motore. Vojni helikopter MI 8 za
polazak iz mirovanja treba 30 do 40 minuta. Također, zbog svoje
težine od 11-12 tona i promjera rotora od 22 metra ima smanjene
manevarske sposobnosti i slijeće isključivo na heliodrome ili
aerodrome, a ne kod pacijenta.
Svaki pretovar pacijenta ne smatra se primarnom helikopterskom
hitnom pomoći već sekundarnim transportom, ističe Tureček.
