Otac poginulog Ivana Marinovića na svjedočenju na suđenju Draženu Slavici na u sudnici je iznio nekoliko zapanjujućih detalja koji ukazuju na ozbiljne propuste u istrazi, ali i o nesposobnosti sudova da utvrde osnovne činjenice o tragediji.
“Noću ne mogu spavati. Ustanem se u pet i čitam. Od jutra do
navečer. Dvadeset puta sam pročitao iste stvari i uvijek otkrijem
nove detalje. Probijeni rezervoar helikoptera otkrio sam prije
šest mjeseci. On je po meni glavni krivac. Sve je u sudskim
spisima, svaki detalj, svaki odgovor, ali ih nitko do sada nije
znao ili nije htio pročitati do kraja. Da se želi, lako bi se
saznalo što se dogodilo našoj djeci. Dovoljno je pronaći crne
kutije iz helikoptera MI-8 oznake 202 i 213 koji službeno ne
postoji.”, riječi su Igora Marinovića,
oca jednog od dvanaest vatrogasaca koji su prije deset
godina stradali na Kornatu, piše Šibenski.hr.
Otac poginulog Ivana Marinovića na
svjedočenju na ponovljenom suđenju Draženu Slavici na Županijskom
sudu u Zadru u sudnici je iznio nekoliko zapanjujućih detalja
koji ukazuju na ozbiljne propuste u istrazi, ali i o
nesposobnosti sudova da utvrde osnovne činjenice o tragediji. Kao
dokaz sudačkoj površnosti, iste kako je u presudi suca Babića,
poništenoj iz formalnih razloga, on sam pronašao čak 72 krivo
navedene činjenice.
“Suđenje za Kornate se ne snima. Ne postoje tonski zapisnici
svjedočenja, a u spis ulazi samo ono što sudac izdiktira. Tako 30
do 40 posto izjava svjedoka nitko ne zabilježi. A ja sam bio na
svakom ročištu prvog suđenja i dobro znam tko je što govorio”,
rekao je Igor Marinović.
Tvrdi kako sve činjenice postoje u spisu, ali u presudi se sudac
poziva na spise u kojima tih činjenica nema, zbog čega se
pita je li to namjerno ili slučajno. Dvije su se stvari
najviše istaknule u njegovom svjedočenju. Prvo je to što je jasno
demantirao navodno točno vrijeme stradavanja vatrogasaca. Do sad
se tvrdilo da su vatrogasci na Kornatu stradali između 14:55 i
15:08, a Marinović je u spisima našao podatak da je Ante
Juričev-Mikulin u 15:20 mobitelom nazvao oca i rekao da se
“nalaze u okruženju”.
Kao drugo, ukazao je na dokaze iz spisa prema kojima su tog dana
na Kornatu bila angažirana četiri vojna helikoptera, jedan
policijski, jedan kanader, jedan pilatus i dva glisera.
Problematičnim smatra vojne helikoptere jer su u svjedočenjima
vojnih osoba spominju samo dva. Ističe i pitanja koja su vještaci
s “Ruđera Boškovića” na suđenju postavljali Josipu Klariću o
kanistrima benzima i drugim spremnicima goriva na mjestu
događaja.
Primjerice, u sudskom spisu postoje fotografije helikoptera
oznake 213 koji službeno ne postoji, a snimljen je s više
različitih mjesta od 19:32 do 19:41, pa tako i iz helikoptera
214. Nadalje, u istom vremenu 202 je odvezao Franu
Lučića u Zemunik, a 212 tek kreće iz Šibenika, što znači da
su bila četiri helikoptera u spašavanju, a i dalje se tvrdi da su
bila samo dva. To je za Marinovića dokaz kako su i sud i vještaci
odustali od teorije “eruptivnog požara” i “nehomogene plinske
smjese”. Obje teorije odbačene su kao nelogične i nemoguće u
danim okolnostima, a kao jedini ispravan put za traženje uzroka
stradavanja sugerira curenje kerozina iz vojnog
helikoptera.
Kaže kako za te tvrdnje postoje dokazi u sudskom spisu, a tiču se
uloge vojske u svemu. Navodi kako nitko ne želi do kraja
razjasniti ulogu vojnih helikoptera, što on smatra
krucijalnim.
“Crne kutije su proglasili nestalima, iako u spisu i vještačkim
dokumentima lijepo piše koji su helikopteri i kada bili na
Kornatima i koje su crne kutije izvađene i predane
istražiteljima. A još za vrijeme prvog suđenja dobili smo odgovor
od tadašnjeg šefa MUP-a Karamarka da crnih kutija nema.
Kako ih nema kad su zavedene u spisu?”, pita se Marinović,
pokazujući sudsku dokumentaciju gdje jasno piše to što
govori.
Dodaje kako je to posebno važno za helikopter MI-8 oznake 202,
koji je Marinović sumnjiči kao glavnog krivca za tragediju, a
koji je trebao sudjelovati u izvlačenju vatrogasaca.
Spomenuti helikoper je s Kornata u Zemunik neispravnog dovezao
pilot Damir Kirin, a ne Poljak. Iz komunikacije s kontrolom leta
jasno je kako je helikopter oštećen na Kornatu, između 18:45 i
19:11, kada traži zamjenu. Vještak u izvještaju za isti
helikopter navodi kako je ranije 2006. i 2007. imao popravke zbog
curenja goriva na probijenim spremnicima. Kao razlog, navodi se
njegova starost helikoptera. U oba navrata, rezervoar je zakrpan
tzv. hermetik masom, a od zadnjeg krpanja u 2007. pa do kornatske
tragedije, od čega je prošlo pet mjesci, helikopter je letio
svega 30 sati i prema nalazu vještaka, konstantno je bio
neispravan.
Marinović ističe i kako je na dan kornatske tragedije sporni
helikopter izgubio 400 litara goriva, što je naknadno zataškano,
a stoji u podacima iz knjižice održavanja helikoptera. Tvrdi kako
je tih 400 litara kerozina iscurilo na Kornatu zbog čega je došlo
do natapanja trave koju je kasnije jedan od dva neevidentirana
MI-8, tijekom pokušaja da izvuče vatrogasce, zapalio.
Pretpostavlja kako taj pilot nije znao da je njegov prethodnik
prolio kerozin, a kad je vidio što je napravio, pobjegao je,
ističe Marinović.
Kerozin se ne može tek tako zapaliti, a zapaljiv je kad se
pretvori u aerosol. Pretvaranje kerozila u aerosol postignuto je
rotacijom helikopterske elise koja je kerozina pretvorila u sitne
kapljice koje su se zapalile, kako kaže, moguće od iskre
rotora.
Slike iz zraka koje posjeduje pokazuju da se do danas trava na
tom dijelu Kornata nije obnovila, postoji kao “bijela fleka”.
Naime, sutradan rano ujutro (od 7.30 do 9.30), nakon tragedije,
kanader je na to mjesto bacio 12 vodenih bombi kako bi isprali
tlo, što se vidi i na slikama s očevida, gdje je udar vode
iskopao tlo i okrenuo kamenja. Nema više ni crnog pepela koji se
vidi na slikama sa spašavanja dan prije. Prema mjestu pronađenih
smtrno stradalih vatrogasaca, može se zaključiti kako su zapravo
bježali od vatre nošene elisom helikoptera, ističe Marinović za
Šibenski.hr.
