Danas je blagdan Tjelova, a riječ je o blagdanu koji se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva.
Taj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a
naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi
brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi
postaje Kristovo Tijelo. Blagdan je ujedno spomen na
ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki
četvrtak prije muke Isusa Krista.
Mrlja na punom mjesecu
Obilježavanje Tjelova počinje u 13. stoljeću, kada se
augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u
Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala
mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju
kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti
oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u
svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici
širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi
Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263.
godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći
svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i
Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje
kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja onodobni papa Urban IV. 8. rujna 1264.
objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije),
želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je
spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio
je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Događaj u Ludbregu
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u
Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise
– pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha
Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik
posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa
krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio
kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji
zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio
završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što
čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg
dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje
relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve
nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava
Predragocjene Krvi Kristove.
Blagdan Tjelova ili Tijela Kristova motiv je i u hrvatskoj
književnosti. Pjesnik Jeronim Korner tako pjeva u svojoj pjesmi
Corpus Domini: /Kleknite ponizno! – Spustite glave!/Pustite Ga da
prođe kroz vaše redove,/kao kroz dušu najljepši san…/Sve drugo
zaboravite, osim možda djecu,/što prosipaju pred Njim cvjetove
bijele i plave./I predajte se tišini čekanja Njegova
blagoslova,/Blagoslov će taj sići na vas poželjno tiho,/kao blaga
kiša na suhe, užarene njive./Oh, neka u vaša srca ureže
neizbrisiva i dobra slova!…/
Svetkovina Tjelova povezana je i s procesijama. Prva Tjelovska
procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a
taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim
zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi
posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
